BIBLIJSKA PORUKA DANA

 

OSAMNAESTI TJEDAN KROZ GODINU

Petak, 5. kolovoza 2011.

 

Mt 16,24-28

24Tada Isus reče svojim učenicima: "Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom. 25Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga, a tko izgubi život svoj poradi mena, naći će ga. 26Ta što će koristiti čovjeku ako sav svijet stekne, a životu svojemu naudi? Ili što će čovjek dati u zamjenu za život svoj? 27Doći će, doista, Sin Čovječji u slavi Oca svoga s anđelima svojim i tada će naplatiti svakomu po djelima njegovim." 28"Zaista, kažem vam, neki od ovdje nazočnih neće okusiti smrti dok ne vide Sina Čovječjega gdje dolazi sa svojim kraljevstvom."

 

 

Tumačenje:

Fra Tomislav Pervan

 

Petak - 18. tjedan kroz godinu

ISUS: KRIŽ I NASLJEDOVANJE

Mt 16, 24-28

Isus poziva na nasljedovanje i postavlja uvjete pod kojima čovjek može biti njegov učenik. Isus - Mesija i Božji Sin - ide putem patnje i križa, poziva i svoje najbliže da ga na tome putu slijede. On je budući sudac svijeta koji će ljudima suditi i naplatiti prema njihovim djelima. Sve do ponovnoga Isusova dolaska Crkva hodi u znaku Isusova zahtjeva - nasljedovanja i nošenja križa, prihvaćanja patnje. Samo onaj tko je na to spreman, može biti Isusov učenik. A nasljedovati Isusa znači zanijekati samoga sebe, uzeti svoj križ na sebe, ići za Isusom ustopice.

Kad čovjeka sluša ove Isusove riječi, hvata ga strah pred oporošću i zahtjevnošću s kojom Isus svakome od nas stavlja pred oči kao životnu izvjesnu izglednost patnju i križ, zapravo kao preduvjet biti na Isusovoj strani. Prethodno je Isus zabranio učenicima govoriti kako je on Mesija, Pomazanik. Kao da želi svoje učenike vezati isključivo uz svoju osobu, onakvu kakva jest, bez ikakvih premaza, slijediti njega, zauzimati se za iste ciljeve za koje se on zauzima. Međutim, učenici to ne shvaćaju, Petar ga čak od toga odvraća. Sve da, na sve pristajemo, samo jedno ne, ne patnja, samo ne križ, kao da veli Petar. Isus ga grubo oslovljava i stavlja na pravo mjesto: "Iza mene, Sotono!"

Govor je o križu tvrd i opor. U govoru o križu dotičemo se biti i srži kršćanstva, najteže tajne same činjenice biti kršćanin. Kršćanstvo je neodvojivo od križa. Otkako je Isus pošao i išao putem do križa, stoji križ na putu svakoga onoga tko želi biti kršćanin. Svatko ima svoj križ. Čovjekova se narav buni protiv toga, čovjek se želi sačuvati i spasiti, čovjekova narav ne želi križ, grsti joj se pred njim. Isus pak veli kako je upravo temeljno načelo kršćanstva: Tko želi sačuvati sebe, svoj život, svoju dušu, taj će ih sigurno izgubiti. Tko se pak odvaži na križ koji mora prihvatiti, imat će udjela u vječnome životu koji daje sami Isus.

 

 
 

Odluka mora pasti osobno između mene i svijeta. Između mene i mene. Mene koji bi htio da ide sve po naravnom, starom zakonu, i onoga drugoga mene koji bi htio poći za Isusom. Iskustvo nas uči: Kamo god se okrenemo, ljudi u traženju, u potrazi, u nemiru. Obaziru se lijevo-desno, pripijaju se uz nekoga ili nešto, od najnižih nagona do uzvišene filozofije. Na sve strane vrijednosti koje čovjek izabire, od najnižih do vrhunskih. Na tome traganju čovjek se susreće s Isusom koji ne nastupa i koji se ne svrstava u red filozofa koji bi naučavali neku novu i bolju filozofiju. Ne nalazi se on ni u nizu etičara, učitelja morala da bi navijestio čistije ćudoređe, kao primjerice Konfucije, ili pak religijskih veličina da bi nas poučio o tajni života i svemira. On nam želi reći kako sve, sva naša egzistencija sa svime što je okružuje, sa svom filozofijom i gospodarstvom, duhom i nagonima, naravi i umjetnosti, etikom i pobožnošću svršava u konačnici u propasti, ne prihvati li se njegov put. On želi stvoriti onu Arhimedovu točku na koju se možemo oprijeti, osloniti, na koju možemo stati, uliti nam snagu za život. On otvara nove obzore, govori o pravim, istinskim dobitcima i gubitcima u novim kategorijama.

Isus jasno veli što ga čeka. Razapinjanje kao preduvjet uzdignuća do Oca. I tko želi biti njegov učenik, mora biti spreman zaputiti se i ići istim putem kojim je on išao, putem sramote, podnoseći mržnju svijeta protiv svjetla, imajući u konačnici udjela u pobjedi svjetla nad tamom, u pobjedi nad vladarom ovoga svijeta.

Za Isusa je jedno jasno: Tko se zatvara u sebe, u svoju samostvorenu krletku, tko ništa ne riskira i životu, na kraju krajeva gubi sve. Tko se ne želi vezivati, povjeriti, otvoriti, tko ostaje među svoja četiri zida, zaštićen i osiguran, ostaje u konačnici prevaren. Isus od nas traži upravo izloženost, pa čak i po opasnost da čovjek izgubi sve. Isusu nije stalo do manje života u nama, nego od nas traži intenzivniji, snažniji, zauzetiji, bogatiji, istinskiji život, život nenavezanosti i otvorenosti, život posvemašnje slobode.

Nošenje križa moguće je samo onome tko se prepusti do kraja Bogu. Nešto se slično dogodilo učenicima kad su ostavili svoje mreže i lađice, svoje životne navike i obitelji, kad su napustili svoju carinarnicu i za Isusom pošli, slijedili Isusov zov u slobodu. U Isusu se događa prevrat postojećih vrijednosti. Tko želi sebe potvrditi, izgubit će se, tko se odrekne samoga sebe, imat će na kraju veliku dobit - život vječni. Tko se grčevito drži svojih postignuća, promašuje u konačnici životnu sreću. Život se nalazi samo u predanju, žrtvovanju. Tek u otvoreno, opušteno, oslobođeno srce i život može unići i Bog i bližnji, i takav život ne svršava smrću, jer već pripada Bogu. Bog nas želi, Bog nas treba, i zato treba izići iz svoga egoizma.

     Isusov život utjelovljuje u sebi upravo tu otvorenost, u njemu se zgušnjava ova sloboda koja se ne temelji na karijeri, ugledu, prihodima, moći, bogatstvu. Pronaći ćemo to u životima svetaca koji su živjeli otvoreno, iz perspektive vječnosti. Oni su osjećali kako Bog za njima žudi, kako se čovjekova žudnja za Bogom i Božja za čovjekom susreću, i onda je čovjek usrećen. Kao što sunce miluje cvijeće, tako i sveci osjećaju da ih miluje Božja milost. Majku je Terezu potresala uvijek Isusova riječ s križa: "Žedan sam!" U svim kapelicama njezinih kuća i staništa po cijelom svijetu uz oltar visi križ te slika Raspetoga koji izgovara potresne riječi: "Žedan sam!" U svojoj duhovnoj oporuci neposredno prije svoje smrti napisala je: "Ne samo da vas On ljubi. Štoviše, on žarko za vama žudi. Nedostajete mu ako mu se ne približite. On za vama žeđa. On vas stalno ljubi, makar se vi toga i ne smatrale dostojnima. Ako vas drugi ne prihvate ili pak ako niste kadre same sebe prihvatiti - on je onaj koji vas uvijek prihvaća". I pomaže nositi križ života.