BIBLIJSKA PORUKA DANA

 

OSAMNAESTI TJEDAN KROZ GODINU

Četvrtak, 4. kolovoza 2011.

 

Mt 16,13-23

13Kad Isus dođe u krajeve Cezareje Filipove, upita učenike: "Što govore ljudi, tko je Sin Čovječji?" 14Oni rekoše: "Jedni da je Ivan Krstitelj; drugi da je Ilija; treći opet da je Jeremija ili koji od proroka." 15Kaže im: "A vi, što vi kažete, tko sam ja?" 16Šimun Petar prihvati i reče: "Ti si Krist-Pomazanik, Sin Boga živoga." 17Nato Isus reče njemu: "Blago tebi, Šimune, sine Jonin, jer ti to ne objavi tijelo i krv, nego Otac moj, koji je na nebesima. 18A ja tebi kažem: Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati. 19Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskoga, pa što god svežeš na zemlji, bit će svezano na nebesima; a što god odriješiš na zemlji, bit će odriješeno na nebesima." 20Tada zaprijeti učenicima neka nikomu ne reknu da je on Krist. 21Otada poče Isus upućivati učenike kako treba da pođe u Jeruzalem, da mnogo pretrpi od starješina, glavara svećeničkih i pismoznanaca, da bude ubijen i treći dan da uskrsne. 22Petar ga uze na stranu i poče odvraćati: "Bože sačuvaj, Gospodine! Ne, to se tebi ne smije dogoditi!" 23Isus se okrene i reče Petru: "Nosi se od mene, sotono! Sablazan si mi jer ti nije na pameti što je Božje, nego što je ljudsko!"

 

 

Tumačenje:

Fra Tomislav Pervan

 

Četvrtak - 18. tjedan kroz godinu

TKO JE ISUS ZA TEBE I MENE DANAS?

Mt 16,13-23

Isus je u području Cezareje Filipove. Znakovito mjesto koje podsjeća na rimsku vlast i domaće suradnike, kolaboracioniste s neprijateljskom okupacijskom silom. Cezareja podsjeća na 'cara', 'cezara', dok je Filip bio namjesnik u Palestini koji je druge godine prije Krista podigao grad s političkim programom i nakanom, naime, koegzistencija dviju vlasti, rimske okupacijske, i domaće nacionalne koja u sebi ima praktičnu snagu, političku mudrost, u znaku mira i suradnje.

Upravo to mjesto bira Isus kao pozadinu i zaslon za svoj kontrastni program glede svoje osobe i poruke koju ima donijeti svijetu. Nije tu više odlučujuća politička pragma, zemaljska vlast, nego se ovdje naviješta Božje kraljevstvo, utemeljeno na ljudskoj slabosti, na vjeri jednoga Šimuna Petra koji će u odlučnim trenutcima života postati gotovo veleizdajnik, nijekač svoga Učitelja. Niječući i izdajući Učitelja on će istodobno zanijekati i samoga sebe. Ni po čemu Petar nije uzoran kao učenik svoga Učitelja, štoviše, na više mjesta njega se kritizira zbog male vjere, zbog malodušja, nepouzdanosti. Na takvoj osobi Krist gradi svoje djelo u svijetu kako bi se pokazala (nad)moć Božje milosti nad ljudskom slabošću i zakazanjem.

Pita Isus svoje, što misle ljudi o njemu. Vrijeme je da se poslože karte nakon toliko mjeseci javnoga djelovanja. Kakvi su dojmovi spram Isusove osobe u narodu? Odgovori su i dojmovi različiti: Ivan Krstitelj - uskrsnuo od mrtvih, Ilija pak ili Jeremija, ili koji od davnih proroka. To je opće mnijenje spram Isusa. Ivan, stameni i uspravni naučitelj morala, gdje je sve jednostavno i jasno. Ali Isus nadmašuje Ivana u svakom pogledu. On bijaše samo svjetiljka, dok je Isus svjetlo. Novi Ilija? S mačem u ruci, koji provodi revoluciju u svome narodu? Koji podiže sveti ustanak protiv rimskih vlasti? Ne, nije to ovaj Isus! "Stavi mač svoj u korice!" reći će Isus Petru u Getsemaniju. Novi Jeremija? Novi savez, upisan u srca, novi prorok koji tješi narod svoj u nevoljama? Bog sklapa u Isusovoj krvi Novi savez. Jeremija jest tankoćutan, u patnji sličan Isusu, u sudbini također, pa i u svome proročkom žaru. Ali sve to nije dovoljno za Isusa. Isus nadmašuje sve. Pred njim pucaju sve znane kategorije.  

 

Zato Isus pita svoje, što oni o njemu misle. “Tko sam ja za vas, za tebe?” To pitanje postavlja uvijek iznova, svakome od nas. Petar odgovara jednoznačno: "Ti si Krist, Sin Boga živoga!" To će reći: "S tobom je došao Bog među nas, ti si svjetlo svijeta!" O tome govori stalno Ivanovo Evanđelje, a za Isusove smrti Marko će jednostavno zapisati: "Sunce pomrča, nasta tama po svoj zemlji" (usp. Mk 15,33). To međutim bijaše samo priznanje Petrovo usnama, još uvijek ne životom, cijelom egzistencijom. Isus mu domeće kako to nije plod njegovih umovanja i doviđanja, nego čisti dar Očev, odozgora. Njegovo potonje zakazanje znak je samo da je možda nešto o Isusu dokučio, ali da još nije u potpunosti iskusio tko je i što je Isus. Nije dovidio niti dosegnuo u punini značenja te riječi. Ostvarit će se to tek nakon Isusove smrti i uskrsnuća. Tek kad trokratno odgovori da Isusa ljubi, voli (usp. Iv 21,17) otvara se njegovim očima ono što je Isus bio: Bog i čovjek. Tu se ozbiljuje ono što je rekao Pascal: “Čovjek mora ljubiti Boga da bi spoznao Božje stvari. Mora ljubiti Isusa da bi spoznao tko je to on” i tko je zapravo taj jedinstveni lik.

Kroz sva stoljeća postavlja se isto pitanje svakome od nas i svatko mora odgovoriti svojim životom. U odgovoru na to pitanje, što svaki pojedini od nas o Isusu misli, o Isusu vjeruje, odlučuje se o tome zašto sam ovdje na svijetu i koji je smisao moga života. Odgovor mora biti krajnje subjektivan i osoban, a ne samo naučen na vjeronauku ili u katekizmu, odgovor životom, ne usnama i riječima. Odgovor su pokušali dati i najsvjetliji umovi čovječanstva nakon Isusa. Svi su ti odgovori nedostatni i ljudski pokušaji izreći Neizrecivo, opisati Neopisivo. Isus nije predmet proučavanja, nego osoba koja izaziva i sili na odluku. I poziva na nasljedovanje.

Tko je Isus? Jedan se teolog, na kraju svojih osobnih promišljanja i umnoga doviđanja Isusove osobe ovako izrazio: "Na kraju sam svojih snaga, i ne mogu dalje. Tko je taj Isus koji je tako sveto mogao moliti, prepun pouzdanja živjeti, a tako nevin mogao umrijeti? Pred nama je sveta ludost, neizmjerje, preobilje vjere i povjerenja, raskoš ćudoredne snage, nevjerojatnost čistoće i dobrote. Zbilja je hodilo ovom zemljom biće koje je živjelo u najintimnijem životnom i ljubavnom odnosu sa svojim nebeskim Ocem, koje je Božje djelo stvaranja promatralo božanskim okom, a čija je cjelokupna povijesna pojavnost bila objava Svetoga. Sva ljudska mjerila ovdje zakazuju i prestaju vrijediti. Kao što Isusove duhovno-ćudoredne tako i njegov religijski lik urasta u protežnice koje su onkraj ljudskoga. Njegov je život poput pjesme iz dalekih krajeva. Tko je ovaj čovjek Isus? Nitko ne može na to pitanje odgovoriti s krajnjom sigurnošću osim jednoga - Njega sama... I tako moramo sami kročiti prema Isusu Kristu. Nijedna svijest nije jasnija, nijedno srce čišće, nijedna želja istinskija od njegove. Gospodine Isuse, što Ti veliš o sebi samome?" (K. Adam). Genijalni pak Blaise Pascal je rekao: "Samo po Isusu Kristu spoznajemo ne samo Boga, nego i sami sebe spoznajemo po Isusu Kristu. Bez Isusa Krista ne znamo ni što je naš život, ni što je naša smrt, ni što je Bog, ni što smo mi sami" (Misli, 548).

Kad držimo u rukama Novi zavjet, morali bismo uvijek imati na pameti kako Riječ koja boravi u onoj pisanoj riječi želi postati u nama tijelo, želi nas zahvatiti, želi započeti iznova svoj život u nama. Tako će Isus biti mjera i norma mojega i tvojega života.