BIBLIJSKA PORUKA DANA

Četvrti tjedan kroz godinu

Ponedjeljak, 31. siječnja 2011.

Mk 5,1-20

1Stigoše na onu stranu mora, u kraj gerazenski. 2Čim iziđe iz lađe, odmah mu iz grobnica pohiti u susret neki čovjek s nečistim duhom. 3Obitavalište je imao u grobnicama. I nitko ga više nije mogao svezati ni lancima 4jer je već često bio i okovima i lancima svezan, ali je raskinuo okove i iskidao lance i nitko ga nije mogao ukrotiti. 5Po cijele bi noći i dane u grobnicama i po brdima vikao i bio se kamenjem. 6Kad izdaleka opazi Isusa, dotrči i pokloni mu se, 7a onda u sav glas povika: "Što ti imaš sa mnom, Isuse, Sine Boga Svevišnjega? Zaklinjem te Bogom, ne muči me!" 8Jer Isus mu bijaše rekao: "Iziđi, duše nečisti, iz ovoga čovjeka!" 9Isus ga nato upita: "Kako ti je ime?" Kaže mu: "Legija mi je ime! Ima nas mnogo!" 10I uporno zaklinjaše Isusa da ih ne istjera iz onoga kraja. 11A ondje je pod brdom paslo veliko krdo svinja. 12Zaklinjahu ga dakle: "Pošalji nas u ove svinje da u njih uđemo!" 13I on im dopusti. Tada iziđoše nečisti duhovi i uđoše u svinje. I krdo od oko dvije tisuće jurnu niz obronak u more i podavi se u moru. 14Svinjari pobjegoše i razglasiše gradom i selima. A ljudi pođoše vidjeti što se dogodilo. 15Dođu Isusu. Ugledaju opsjednutoga: sjedio je obučen i zdrave pameti - on koji ih je imao legiju. I prestraše se. 16A očevici im razlagahu kako je to bilo s opsjednutim i ono o svinjama. 17Tada ga stanu moliti da ode iz njihova kraja. 18Kad je ulazio u lađu, onaj što bijaše opsjednut molio ga da bude uza nj. 19No on mu ne dopusti, nego mu reče: "Pođi kući k svojima pa im javi što ti je učinio Gospodin, kako ti se smilovao." 20On ode i poče razglašavati po Dekapolu što mu učini Isus. I svi su se divili.

Tumačenje:

Fra Tomislav Pervan

OPSJEDNUTI IZ GERASE

Mk 5,1-20

Vidjeli smo kako bijaše teška i opasna plovidba po uzburkanom jezeru u nesigurnoj lađi. Isus se zapućuje prijeko, na drugu obalu jezera, u poganski, gerazenski kraj. Prvi susret s poganskim svijetom protječe za Isusa također burno. Prvi susret s poganskim svijetom jest zapravo susret s demonskom silom. Židovi nisu imali veliko mišljenje o poganima. Bijahu za njih nečisti, uspoređivali su ih s psima i svinjama, njihova su prebivališta bila nečista, kao i grobovi. U ovome opsjednutom iz Gerase imamo predstavnika poganskoga svijeta pred Isusom. Taj svijet u ovome opsjednutome može iskusiti upravo u Isusu spas i otkupljenje, oslobođenje od svih tlačiteljskih demonskih sila. Te demonske sile nazivlju Isusa ‘Sinom Božjim’. Isus i njima kao i valovlju i vjetru zapovijeda, i oni ga slušaju.

Ovaj opsjednuti iz Gerase razdiran je u sebi, razdiran u svijetu, čovjek koji ne podnosi ni sebe ni svijet oko sebe. Čovjek koji ne traži da ga Isus oslobodi od demonskih sila, nego ga u očaju moli, da ga ostavi na miru, da ga ostavi u stanju u kakvu se nalazi. Imamo u snažnu kontrastu i mogućnost iscjeljenja ali ujedno i čovjekov strah od otkupljenja. Opsjednutoga je strah novoga života, radije bi ostao u tome svome mučnom stanju. Ali nije to on, nije on gospodar samoga sebe, druga sila djeluje u njemu, druga sila njime vlada, i ona zapravo govori namjesto nevoljnoga opsjednutoga.

U ovoj zgodi imamo pred sobom nešto čega nema slična u cijelom Novom zavjetu. Čovjekova nutarnja pocijepanost, nemoć, izručenost zlim silama. Čovjek koji pati zbog samoga sebe, čovjek čije je djelovanje satkano od nutarnjih protuslovlja, neizlječivih opreka, protivnosti. Čovjek koji je udomljen ondje gdje je dom mrtvih, on zapravo doma nema, čovjek koji svoj život temelji nad bezdanom smrti. Njegov je zavičaj bezavičajnost, njegov je život neživot, njegov oblik komunikacije i kontakta jest izbjegavanje bilo kakva kontakta ili komunikacije s bilo kime. Čovjek promatra cijeli svijet i život kroz zastor razaranja. On je razoren, to je njegovo trajno stanje. Strah ga je svih, a zapravo ugoni strah svakome tko se s njime susretne. On je zbratimljen sa smrću, iznutra do kraja opustošen., razoren. Svi koji mu se približe njegova su ugroza jer je iskusio kako su ga vezali lancima. Oni su ugroza njegove slobode, a njegova je sloboda zapravo robovanje zlim silama. Neukrotiv u svojoj slobodi koja je rušilačka, ulijeva strah, a strah ga je svakoga. Strašno je to stanje, nutarnje zarobljenosti u sile razaranja.

Isusa zaklinje Bogom da ga ne muči. Naime, prethodno je Isus zapovjedio nečistoj sili da napusti bijednika. Ali i jadnik se navikao na svoje bijedno stanje pa svako moguće oslobođenje od te sile smatra ugrozom svoga života. Isus ga pita spram imena, kako je ime nevoljnom jadniku. Čak ni na to nema odgovora, odgovara nečista sila iz njega. On nema više svoga ja, nema vlasti nad sobom, druga sila njime vlada. U njemu egzistira množina demonskih sila koja onda odgovara kako joj je ime ‘legija’. Prema rimskoj vojnoj postrojbi koja bijaše savršeno ustrojena i uhodana, prema hijerarhijskom poretku. Tako su i demoni u čovjeku podložni vrhovniku. Na njihovu molbu šalje ih Isus u svinje, i cijelo se krdo onda sunovraćuje u jezero.

Značajna je još jedna činjenica iz cijele ove zgode. Naime, izliječeni moli Isusa da ostane kod njega. Jedini put u Novome zavjetu da Isus molbu ne uslišava, nego čovjeka šalje k svojima, doma, kako ne bi ponovno postao beskućnikom. Treba ponovno naučiti živjeti sa svojima, ukućanima, naviknuti se na one od kojih bijaše odvojen. Zanimljivo je upravo to, jer na mnogim mjestima u evanđeljima Isus se trudi izvući ljude iz njihova svagdana, povući za sobom, u slobodu, poziva ih da ostave sve što ih sužava. Ovdje je riječ o čovjeku koji nije imao kuće ni zavičaja – treba ga vratiti doma, k svojima. Ondje treba dokazati u svagdanu kako ga je Isus izliječio. Svjedočiti o veličini i snazi samoga Boga koji oslobađa od demonskih sila. Čovjek koji je živio u samome predvorju pakla, ili pak u paklu, doživljava na sebi kako ga liječi sami Sin Božji, kako ga otkupljuje od demonskih sila. I ubuduće će uvijek kad bude govorio o Bogu imati na umu i onoga tko ga konkretno izliječi, Isusa. U njemu - Isusu - Bog je blizak, i njegov je dobrohotni govor snažniji od grožnje i zavijanja demona s onu stranu Genezareta.  

Dakle, konkretni nalog: Zaputi se doma, u zajednicu ljudi iz koje si istjeran, priključi se ponovno svojima i svjedoči. To je novi način nasljedovanja Isusa. Isus na novi način ostaje prisutan u svojim svjedocima. Isus napušta kraj, ali ostaje, jer svjedoci čine ono što je on sam činio. Riječ i djelo su podudarni, identični. Gdje postoji zajednica tu se čovjek susreće sa samim Isusom. Gdje zajednica ‘naviješta’ što je Bog u Isusu učinio, tu se zbiva čudo, čovjek postaje ponovno svjestan samoga sebe. Tu se sažima Evanđelje kao Radosna poruka in nuce, u srčici, naime uprizorenje samoga Isusa Krista u zajednici i povijesti. A Blaise Pascal, genijalni matematičar i filozof, izrazio se ovako: “Boga spoznajemo samo po Isusu Kristu, ali i same sebe spoznajemo jedino po Isusu Kristu. Život i smrt spoznajemo samo po Isusu Kristu. Izvan Isusa Krista niti znamo što je naš život, što je naša smrt, što je Bog i što smo mi sami. Ali isto tako ništa ne spoznajemo bez Pisma koje ima za predmet samo jedno: Isusa Krista, i bez Pisma vidimo samo tamu i pomutnju u Božjoj prirodi, ali i u vlastitoj prirodi”.