BIBLIJSKA PORUKA DANA

SV. PETAR I PAVAO, apostoli

Srijeda, 29. lipnja 2011.

Mt 16,13-19

13Kad Isus dođe u krajeve Cezareje Filipove, upita učenike: "Što govore ljudi, tko je Sin Čovječji?" 14Oni rekoše: "Jedni da je Ivan Krstitelj; drugi da je Ilija; treći opet da je Jeremija ili koji od proroka." 15Kaže im: "A vi, što vi kažete, tko sam ja?" 16Šimun Petar prihvati i reče: "Ti si Krist-Pomazanik, Sin Boga živoga." 17Nato Isus reče njemu: "Blago tebi, Šimune, sine Jonin, jer ti to ne objavi tijelo i krv, nego Otac moj, koji je na nebesima. 18A ja tebi kažem: Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati. 19Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskoga, pa što god svežeš na zemlji, bit će svezano na nebesima; a što god odriješiš na zemlji, bit će odriješeno na nebesima."

Tumačenje:

Fra Tomislav Pervan

SVETKOVINA SVETOGA PETRA I PAVLA

Na početcima i izvorima naše vjere ne stoji knjiga. Nije to ni Stari ni Novi zavjet, nije ni nejasna objava ni ljudsko traženje, tapkanje za smislom. Na početku imamo pojavu i osobu, djelo i lik Isusa Krista. Od svih utemeljitelja velikih svjetskih religija nitko nije kraće od Isusa djelovao, nitko nije tako nasilno umro kao on, nitko nije mlađi nestao s pozornice kao Isus. Ni danas nije moguće točno odrediti koliko je mjeseci ili godina djelovao. Sinoptici o tome ništa ne govore, a ni Ivanovo Evanđelje. Imamo samo djelovanje u Galileji i put kroz Samariju u Jeruzalem gdje je nasilno smaknut. Ubijen je kao prevratnik koji uznemiruje narod.

Među najdojmljivije prizore u cjelokupnoj Bibliji, a napose u Novom zavjetu spadaju prizori poziva. Napose trenutci kad Isus poziva učenike da ga slijede. U tim zgodama vidimo neposrednost  i prozračnost Isusove osobe, način na koji čovjeka susreće, spontanost poziva i odziva. Tekstovi su zgusnuti, sažeti, zbijeni da nam se čini nevjerojatnim kako se sve ono onako lako odigralo. S Pavlom bijaše teže, on je morao na dramatičan način biti bačen na zemlju iz svojih visina, da bi mu nakon tri dana sljepila pale ljuske s očiju i ugledao novim očima novo svjetlo koje je zasjalo u njegovu srcu. To novo svjetlo za njega je ravno onome prvom danu stvaranja iz knjige Postanka: "Bog koji je zapovijedio, neka iz tame zasja svjetlo! - jest onaj koji zasja u našim srcima da nas prosvijetli za spoznaju sjaja Božjeg na licu Kristovu" (2Kor 4,6). Čovjek mora biti nanovo prosvijetljen da bi spoznao što se skriva i otkriva ljudima u Isusu Kristu!

   Što se zbilo s Pavlom u tom trenutku? Po naravi radikalac progonio je one koji su ostavili Božje putove i zašli na krivi (stari hrvatski izraz za "heretik" jest "zašlac"). Na srcu mu je iskorijeniti tu pogubnu Nazarenčevu sljedbu. Na srcu mu je Božja stvar i Zakon. Do kraja bezuvjetan. Na putu u Damask mora udariti glavom u zid, biti zaslijepljen da bi shvatio kako je bio na krivu putu. Kako je sam zaluđen, kako je sam Boga hulio progoneći kršćane, kako se sam stavio protiv Boga nanoseći ono vjernicima. Bio je slijep, isfanatiziran, a fanatik lako prelazi u terorista.

   Evanđeoski prizori su jednostavniji, manje dramatični. Isus jednostavno prolazi, poziva i pojedinci se zapućuju za njim. Idu ustopice. Poziv je poziv na posve određeni životni put. Isusov zov stavlja čovjeka na novi kolosijek. Isusov put i sudbina postaju njihov put  i sudbina. Na mnogim mjestima govori Isus o putu te što znači slijediti ga te učiniti njegov put svojim vlastitim. Put je to koji vodi Bogu ali i čovjeku, put je to napuštanja svih uhodanih kategorija, običaja, mišljenja. Još uvijek to učenici ne shvaćaju, ali je to u klici već položeno. Put je to patnje, križa, svakodnevnog umiranja, ali istodobno poziv na veće, novo, na zajedništvo s Isusom Kristom. Učenici hode tim putem, korak po korak, postupnog pounutrašnjenja.

   Taj hod najprije za Isusom, a vremenom i s Isusom daje pečat svemu njihovu biću te tako postaje putom i za sve koji na njihovu riječ vjeruju u Isusa Krista. Izvučeni iz uhodanosti svakodnevice, uzaludnosti posla koji su obavljali ("Gospodine, svu noć lovismo, ništa ne ulovismo" - Lk 5,5), s Gospodinom  i na njegovu riječ njihov život poprima na punini, smislu, uspješnosti. Isus je onaj koji od njihova života stvara nešto više, osmišljenije. Odsada je njihov život usmjeren prema drugima, izgubljenim sinovima i kćerima Izraelove kuće te prema svim ljudima svih vremena i prostora koje Bog želi imati u svojoj kući. "Kao što je mene poslao Otac i ja šaljem vas" (Iv 20,21) veli im Uskrsli. Poziv koji je ujedno smjerokaz i putokaz u život.

I naša je molba i želja da svatko od nas doživi i iskusi Isusa kao prvi učenici. Da ga na onakav način susretnemo. Da nam pruži neki vidljivi znak kojim nas poziva, glas, riječ, koja pruža utjehu, nadu na nerazvidnu životnom putu. On je nazočan po svome Duhu u Crkvi i moguće ga je i danas susresti.To je radosna poruka o kojoj neumorno svjedoči Pavao u svojim spisima, na svojim misionarskim putovanjima. Pismo je nemoguće čitati poput napeta romana ili priručnika za sretan život, već ga treba čitati s maksimalnim uživljavanjem, razmatranjem, odvagivanjem u vlastitu srcu te traženjem i pitanjem što nam koja riječ ili događaj govori i znači. Gospodin i danas poziva.

BIBLIJSKA PORUKA DANA

TRINAESTI TJEDAN KROZ GODINU

Srijeda, 29. lipnja 2011.

Mt 8,28-34

28I kada dođe prijeko, u gadarski kraj, eto mu u susret dvaju opsjednutih: izlazili su iz grobnica, silno goropadni, te nitko nije mogao proći onim putem. 29I gle, povikaše: "Što ti imaš s nama, Sine Božji? Došao si ovamo prije vremena mučiti nas?" 30A podalje od njih paslo je veliko krdo svinja. 31Zlodusi ga zaklinjahu: "Ako nas istjeraš, pošalji nas u ovo krdo svinja." 32On im reče: "Idite!" Oni iziđoše i uđoše u svinje. I gle, sve krdo jurnu niz obronak u more i podavi se u vodama. 33A svinjari pobjegoše, odoše u grad te razglasiše sve, napose o opsjednutima. 34I gle, sav grad iziđe u susret Isusu. Kad ga ugledaše, zamole ga da ode iz njihova kraja.

Tumačenje:

Fra Tomislav Pervan

ISUSE, OSTANI S NAMA - TREBAMO TE

Mt 8,28-34

Učenici imaju slabu ili nikakvu vjeru, ostali svijet gotovo nikakvu, a demoni slute kako im je s Isusom došao kraj. Ponovno imamo jasnu piščevu nakanu izraziti kako s Isusom dolazi i stvarna revolucija u svijet, čišćenje svijeta od demonskih sila. Dolazi sud demonima! U žarištu je Isusova pobjeda nad paklenim silama, kojih je prema Markovu Evanđelju ovdje cijela legija, te njihov konačni poraz. U izvorniku stoji kako se "stado obruši u more", ali onda se odmah nadovezuje u pluralnom obliku "i svi poginuše u vodama". Misli se na demone. To je naglasak cjelokupna izvješća. Isus im presuđuje na drastičan način, što ćemo potom susresti i u Knjizi Otkrivenja gdje je Sotona bačen u ognjeno more.

Prethodno smo čuli kako je Isus utišao oluju na moru. Učenici u životnoj opasnosti, bore se za vlastiti život, sve se oko njih ljulja i trese, a Isus smiruje more i valovlje. Na njegovu riječ sve se utišava. Slično je i s ovom dvojicom nevoljnika. Njima omlaćuju, otresaju neprijateljske, demonske sile, ne daju im mira. Potres u duši, stalni život u strahu. Ovaj izvještaj samo je nastavak onoga o oluji na moru. U opsjednutome imamo navalu svih neprijateljskih sila iznutra, čovjekova je duša uskovitlana, nemirna, uvijek u krajnje dramatičnom stanju. Iznutra izvire vulkan koji ne da čovjeku mira ni sna. Oni su živi pokopani, žive u udubinama, grobnicama. Sve dok se ne pojavi Isus!

Što hoćeš od nas, Sine Božji? - pitaju demoni iz obojice. Jesi li se pojavio da nas mučiš, da nam ne daš mira? Da, upravo je to zadaća Gospodinova. Ova su dvojica opsjednutih u teškoj životnoj nevolji. Spasa im nema dok ne dođe jači od demonskih sila. U Isusu se susreće na jednoj strani Božja sila - i s druge strane demonska. Ona biva poražena. Isus opsjednute oslobađa i liječi. Vraća čovjeku zdravlje, čovjek postaje ono što jest, pred Bogom i ljudima. Nije više igračka demonskih sila, nije više otuđen, nije više pod vlašću sila koje tlače i zarobljuju. Ovo je trijumfalni pohod Mesije u svijetu, najava onoga što će poslije reći Isus na rastanku, i prema Matejevu i prema Markovu Evanđelju: “Učinite sve narode mojim učenicima! - Izgonite nečiste sile!” To je najava konačnoga obračuna između Boga i sila Zloga. Utoliko imaju demoni pravo kad govore kako ih muči prije vremena.

Nakon što je ozdravio, odnosno oslobodio dvojicu od demonskih sila, mještani mole Isusa da napusti njihov kraj. Radije će živjeti s nekoliko bolesnika, nego se obratiti, prihvatiti Isusovu osobu. Nema zdravlja bez cijene. Treba i pred Gospodinom pasti na koljena, obratiti se, da bi čovjek iskusio mir u duši. Mira nema bez temeljita obraćenja, mira nema ako se čovjek do kraja ne upusti u Isusove zahtjeve i Govor na gori. Uvijek je lakše reći Isusu da odstupi, da se ukloni, da ode iz nekoga kraja, nego da čovjek prihvati njegovu osobu i njegove zahtjeve. Ovakav će stav otjerati Isusa u izolaciju, a na kraju i na sami križ. Ljudi radije ostaju pri starome, nego se obraćaju novomu, blizini samoga Boga u Isusu Kristu. Radije ostati u grobu svoje egzistencije, kao u krtičnjaku, nego izići na sunce koje nudi osoba ovoga Nazarećanina, završne Božje Riječi.

Što mi možemo učiniti? Gospodina moliti da ostane s nama, u našem kraju. Da ostane u ovoj zemlji, na ovim prostorima. Bez njega je sve pustoš i samoća. O Isusu svjedoči sve oko nas. I zar možemo danas uskratiti novim naraštajima ono što je bezbrojne nosilo u životu i smrti? Treba samo danas proći velikim zavjetnim crkvama ili svetištima i pogledati sve one natpise koji svjedoče o uslišanim molitvama. Suvremenom je čovjeku ono ostatak nekih prošlih, minulih vremena, isto tako i vjera u demonske sile. Međutim, svi oni natpisi i pločice govore o krajnjoj nevolji, o velikoj vjeri, i na koncu, o uslišanju. Samo se onaj može rugati tim iskazima vjere tko ne zna što je velika nevolja, bolest, patnja, i što je vjera. Na svakoj stranici Evanđelja pronaći ćemo takvu vjeru te pouzdanje svih nevoljnika u Isusovu silu i moć.

Danas bismo htjeli zdravlje bez Boga, bez milosti, bez svetoga. To je nova vjera, vjera suvremenog čovjeka koji je odbacio i Boga i zle sile kao mogućnost. Zdravlje kao nova religija, pri čemu je Bog potisnut na sporedni kolosijek. Zato se na sve strne i šire okultne prakse i ezoterija. Čovjek današnjice ima samo jednu religiju, a to je bezgranična vjera u zdravlje. Ono je vrhovna čovjekova životna vrijednost. Vjera u zdravlje, beskrajna vjera u liječnike, polubogove u bijelome, zatim u medicinu i kemijsku industriju lijekova.

      Dokazana je pak činjenica kako čovjek sam u sebi stvara preduvjete i za zdravlje ali i za bolest, a ne lijekovi. Napasnik je uvijek prisutan i opsjeda čovjeka. Nije davao ni Isusu mira, sve od pustinje pa do Getsemanija i križa. Međutim, Isus na kraju izlazi pobjednik nad Zlom, Grijehom, Smrću, demonima. Isusu jednostavno nitko nije dorastao, do dana današnjega. Kocke su davno pale, slomljena je sila Zla, stare Zmije, Đavla, Sotone, Zavodnika cijeloga svijeta (usp. Otk 12,7-11), Božjega i čovjekova neprijatelja, one sile koja prezire sve čovjekoljubivo i bogoljubno, sile koja se pravi i sebi umišlja kako uvijek trijumfira, a zapravo je davno izgubila bitku te je još samo poput psa na lancu koji ugriza samo one koji mu se približe. Izgubio je đavao svoju vlast i moć, okovan je.