BIBLIJSKA PORUKA DANA

Peti dan Božićne osmine

Srijeda, 29. prosinca 2010.

Lk 2,22-35

22Kad se zatim po Mojsijevu Zakonu navršiše dani njihova čišćenja, poniješe ga u Jeruzalem da ga prikažu Gospodinu - 23kao što piše u Zakonu Gospodnjem: Svako muško prvorođenče neka se posveti Gospodinu! - 24i da prinesu žrtvu kako je rečeno u Zakonu Gospodnjem: dvije grlice ili dva golubića. 25Živio tada u Jeruzalemu čovjek po imenu Šimun. Taj čovjek, pravedan i bogobojazan, iščekivaše Utjehu Izraelovu i Duh Sveti bijaše na njemu. 26Objavio mu Duh Sveti da neće vidjeti smrti dok ne vidi Pomazanika Gospodnjega. 27Ponukan od Duha, dođe u Hram. I kad roditelji uniješe dijete Isusa da obave što o njemu propisuje Zakon, 28primi ga on u naručje, blagoslovi Boga i reče: 29"Sad otpuštaš slugu svojega, Gospodaru, po riječi svojoj, u miru! 30Ta vidješe oči moje spasenje tvoje, 31koje si pripravio pred licem svih naroda: 32svjetlost na prosvjetljenje naroda, slavu puka svoga izraelskoga." 33Otac njegov i majka divili se što se to o njemu govori. 34Šimun ih blagoslovi i reče Mariji, majci njegovoj: "Ovaj je evo postavljen na propast i uzdignuće mnogima u Izraelu i za znak osporavan - 35a i tebi će samoj mač probosti dušu - da se razotkriju namisli mnogih srdaca!"

Tumačenje:

Fra Tomislav Pervan

29. prosinca - peti dan Božićne osmine

Lk 2, 22-35

Bog je u svom svetom Hramu! Roditelji nose dijete Isusa da ga prikažu u Hramu kako to već propisuje Stari zavjet. Marija se drži propisa koji vrijede za svaku židovsku majku koja je netom donijela dijete na svijet. Ne idu oni samo da ispune propise Zakona, nego sam Bog dolazi u svoj Hram. On je Gospodar Hrama, kako su navijestili već proroci u Starom zavjetu. Ostarjeli Šimun, pravednik i prorok - jer na njemu počiva Duh Sveti - prepoznaje u Djetetu donositelja spasenja Izraelu ali i cijelom svijetu, poganskim narodima. Prepoznaje Mesiju. Pjeva hvalopoj svoga života, ostavlja nam za svu povijest i vječnost svoj labuđi pjev, svoj “Sad otpuštaš, Gospodine, slugu svoga - u miru!” Molitva koja se svake večeri moli u Crkvi u časoslovu kao molitva prije noćnoga počinka. Zabilježio se starac Šimun za svu povijest u molitvu Crkve.

Nad cijelim se prizorom ipak nadvija i tmasti oblak, turobno proroštvo izgovoreno i Majci i o Djetetu. Njoj će probiti mač boli srce, a Dijete će biti Znak osporavani za cijelu potonju povijest. S Isusom dolazi u svijet kriza, on svojom pojavom izaziva na protuslovlje. Ljudi će mu proturječiti na svakom koraku, bit će od samoga rođenja osoba prijepora, proturječna. Bit će živi izazov svima. Kroz cijelu potonju povijest bit će trn i žalac u tijelu ovoga svijeta, svih svjetskih moćnika i mislilaca. Na njemu će se odlučivati sudbina samoga Izraela, ali i svih ostalih naroda. Marija - kao Majka - saznaje kako će morati pratiti svoga Sina na njegovu patničkom putu.

S jedne strane Marija se svemu tome s Josipom divi, a s druge strane pogađa je riječ. Sve ona to pohranjuje u svome srcu, razmišlja, nosi kao blago i prenosi na Crkvu. Šimunove su riječi nešto kao korjenito križanje svih ovosvjetskih nadanja u promjenu svijeta. On je znak osporavani. Marija je - tako se veli kod Luke - razmišljala o anđelovu pozdravu i navještaju, zatim je razmišljala u svome srcu o svemu što su pastiri govorili. I sada treći put, kao da joj Šimun želi dobro usaditi u srce: Zapamti ovo što ti velim za to dijete! Zapamti riječi i anđela, i pastira, i staraca. Doskora ne ćeš čuti ovakvih svjedočanstava, kako si ti rodila Spasitelja ovome svijetu. Naprotiv, prigovorat će ti koješta, kako je buntovnik, kako je bogohulnik, kako je opsjednut od samoga Sotone. Doskora će se udružiti tron i oltar, vlasti državne i vjerske, protiv Tvoga djeteta, kako da ga unište. I vratit će ti ga u krilo kao beživotno tijelo. Uništena, zgažena, a svakome je samo dobro činio, ni mrava nije zgazio.

Uhode će pratiti svaku njegovu riječ, svaku njegovu kretnju. Ti sinovi tame i zla su pred njim u strahu, dršću. Drhtat će pred slobodom koju naviješta svakome čovjeku, pred poštivanjem svake osobe, pa i one najsirotnije. Marijo, upamti: Ovaj će donijeti dašak slobode i ljubavi, navijestit će ono što svijet nije čuo. Učit će ljude da mole za one koji ih progone i mrze, da, još će na križu moliti za svoje krvnike - jer ne znaju što čine.

U kakvu i za kakav će svijet Marija odgajati svoje Dijete? Isusa? Marija je zaslon, pozadina svih njegovih misli, osnovica i potka na kojoj on tka novi svijet majčinske dobrote i ljubavi. Ali ovaj Isus ne će odgovarati svijetu kakav jest, kakav je u zbilji. Ćutjet će on Boga u svome srcu, nositi Boga ljudima. Ali će na kraju iskusiti krajnju usamljenost, nerazumijevanje, smrtno neprijateljstvo i na kraju odbačenost.

Ne zaboravi, Marijo! Doskora nema više ni anđela ni pastira, ni lijepih riječi u Jeruzalemu ni božićne idile. Sve se pretvara u sivilo svagdana, bijeg u Egipat, odrastanje u Nazaretu. Prepuštena ćeš biti kao i mi vjeri. Bog u ljudskome tijelu, Bog postao čovjekom? I da mi možemo vidjeti Boga licem u lice? U liku ovoga bespomoćnog djeteta? Bespomoćno Dijete nije nikakav dokaz za Boga, nego je to istinski izazov, provokacija. Pa ipak, nikad nam Bog nije bio bliže. Svima onima koji su kao i ono nemoćni, siromašni, upućeni na tuđu pomoć i zaštitu, toplinu i susretljivost. Kao i svi oni koje nerijetko u velikom luku zaobilazimo.

Da, Marijo! Vjerujemo s tobom da nas Bog susreće u svagdanu svijeta, a ne samo na kraju vremena i u beskonačnoj razdaljini, odmaku. On je među nama blizi Bog, u svagdanu. Bog običan i neobičan, Bog koji nas vodi i uvodi sve dublje u tajne svoje i ovoga našega svijeta. Bog preko anđela navješćuje mir ljudima na zemlji. Da čovjek ne povjeruje! Je li to uopće moguće? Nije li rat i nemir svakodnevno iskustvo? Na zemlji ne vlada mir, nego naprotiv, tlačenje i sporenja, bijeda i ubijanje, rat i razaranje, uništavanje svega divnoga Božjeg stvorenja. Ali je upravo to kontrastna slika koju nam nudi Evanđelje, koju nam orisava sveti Luka. Svi mi u sebi slutimo kako mora postojati pravi, drukčiji život, u Božjem okrilju, pod Božjim budnim okom.

    I dok imamo pred očima nazaretsku obitelj koja je donijela Isusa u Hram, u Hramu se Isus susreće sa svojim narodom u liku dvoje ostarjelih ljudi, proroka Šimuna i proročice Hane. Hana, kći Penuelova iz roda Ašerova. Znakovito je značenje tih imena koja Luka nabraja. Hana (Jo-hana – Bog je milostiv u njoj), kći Penuelova (=od Božjega lica), a Ašer bijaše Jakovljev sin, ime mu znači „Blagoslovljeni“. Kad ga je majka rodila, uzviknula je upravo kao i Marija u svome Magnificatu, kako ju je Gospodin pogledao, blagoslovio, učinio sretnom. To se događa kad se čovjek s Bogom sretne. Molimo za slična iskustva i mi u svome životu.