BIBLIJSKA PORUKA DANA

TREĆI KORIZMENI TJEDAN

Ponedjeljak, 28. ožujka 2011.

Lk 4,24-30

24I nastavi: "Zaista, kažem vam, nijedan prorok nije dobro došao u svom zavičaju. 25Uistinu, kažem vam, mnogo bijaše udovica u Izraelu u dane Ilijine kad se na tri godine i šest mjeseci zatvorilo nebo pa zavladala velika glad po svoj zemlji. 26I ni k jednoj od njih nije bio poslan Ilija doli k ženi udovici u Sarfati sidonskoj. 27I mnogo bijaše gubavaca u Izraelu za proroka Elizeja. I nijedan se od njih ne očisti doli Naaman Sirac." 28Čuvši to, svi se u sinagogi napune gnjevom, 29ustanu, izbace ga iz grada i odvedu na rub brijega na kojem je sagrađen njihov grad da ga strmoglave. 30No on prođe između njih i ode.

Tumačenje:

Fra Tomislav Pervan

Ponedjeljak -  3. korizmeni tjedan

ISUS – TRAJNI KAMEN SPOTICANJA

Lk 4,24-30

Nakon krštenja na Jordanu i boravka u pustinji kroz 40 dana, gdje ga je Đavao iskušavao, dolazi Isus u svoj zavičaj, mjesto gdje bijaše odrastao. Prisjetimo se kušnja u pustinji: “Ako si Sin Božji...” govori trokratno Napasnik. “Pretvori kamenje u kruh, baci se s Hrama da vide čudesa, pokloni mi se...”  Isto se ponavlja i u Nazaretu: Kako čujemo, činiš čudesa. Učini to i ovdje. Međutim, Isus ne nasjeda. Nije on došao činiti čudesa, nego čovjeka vratiti k Bogu, na pravi put. I na prvom koraku slijedi smrtna presuda. Sumještani ga žele sunovratiti niz obronak. Odlazi da se više nikada ne vrati. Nikada više nije došao u svoj kraj. Nikada…

Uprizorimo si tu subotu u sinagogi. Isus traži da mu pruže svitak. Uzima i čita. Svjesno izabire i čita iz proroka Izaije. Tekst je spektakularan. Sam Bog govori preko svoga Pisma. Kao što je njegova riječ stvorila svijet i postala stvorenim svemirom i svijetom: Bog reče i postade; kao što je na Božju riječ postao i čovjek: Načinimo čovjeka, tako i ovdje imamo iz Isusovih usta riječ koja se obistinjuje: DANAS. Jer čitali su naraštaji stoljećima tu Izaijinu riječ. Svi su očekivali prekretnicu vremena, obrat. Svi su znali da jednom mora doći. Ali kada, to nitko nije slutio niti pretkazivao. I u takvu očekivanju odzvanja Isusovo DANAS. - Svi to u sinagogi osjećaju, iznenada im postaje jasno, čuju na svoje uši. Pada riječ, posve određena koju nije izgovorio ni Danijel u progonstvu, ni Ezekijel, pa ni neposredni preteča Ivan Krstitelj. Apsolutno nitko do Isusa Krista. Riječ teška kao što je Gospodnja ‘slava’ teška - kabod. Riječ 'kabod' izvorno znači ‘težina’ (upravo kao i riječ 'imponirati' – biti težak, a ona i biti značajan).

Ljudi u sinagogi otvaraju oči i usta, ne vjeruju svojim ušima što čuju iz usta njihova sumještanina. Riječ je prešla preko njegovih usana, riječ dovoljno glasna, nepovratna. ‘Danas’ se ova riječ ispunila. Ne jučer, ne sutra, nego upravo ovdje i sada, danas. U ovom trenutku, na ovom mjestu. Bijaše to zvjezdani trenutak čovječanstva, nešto nečuveno i neviđeno, nešto što će odjeknuti u svakome zakutku zemlje.

To je Isusov inauguralni govor o poslanju u svijetu. Došao je navijestiti Radosnu vijest siromasima, zarobljenicima izbavljenje, slijepcima podariti očinji vid, slomljenima slobodu, objelodaniti Godinu milosti Gospodnje. Došao je navijestiti slobodu, ljubav, ozdravljenje. Otvoriti svima vrata u Božje kraljevstvo. Možemo samo zamisliti pod kakvim su šokom bili njegovi sumještani. Isus polarizira, i najednom dolazi do otrježnjenja.

Zašto drugdje čini čudesa, a ovdje u svom zavičaju ne? Zašto ide svojim putem, taj osobenjak, zašto se odvaja od svoga plemena i rodbine? Zašto? Toliko ‘zašto’ u tome trenutku. Što im odgovoriti? Kako uzvratiti na njihove prigovore? ‘Prorok nije dobrodošao u svome zavičaju, među svojom rodbinom, u svome plemenu’. Nema Isus nikakvih iluzija spram ljudi, pogotovo ne spram svojih sumještana.

A oni se pitaju: Što se to i čime se to pravi ovaj njihov sumještanin? Ta dojučer im je popravljao vrata i dovratke, bavio se tesarskim poslom. “Nije li ovo tesarov sin?” - čuje se negdje u publici. Pa nisu li mu majka Marija, braća Jakov, Josip, Šimun, Juda? Nije li sve njegovo među nama? Nu, Isus se ne kocka. Sve je zacrtano, sve je u planu. Isus ne čini čudesa protiv čovjeka, nego u suradnji s čovjekom, s ljudima. Vjera počiva na vjerovanju i povjerenju, a ne na nekakvim dokazima koje tražimo od Boga s nebesa.

I kad su čuli te Isusove riječi o Iliji i Elizeju, o udovici i gubavcu, svi se napune gnjevom. Skoče, pograbe ga, istjeraju ga do obronka na kome je njihov grad bio sagrađen i htjedoše ga sunovratiti. Ubiti na prvom koraku. Ali on prođe između njih i ode. I nikada se više ne vrati u svoj zavičaj koji mu je okrenuo leđa, komu sada Isus okreće leđa. Kairos propušten, zauvijek. To je taj Isusov nepovrat ako mu se iznevjerimo, ako ga izdamo, okrenemo mu leđa.

Njegovi su sumještani iznenađeni. Odakle mu mudrost? Nije pohađao škole, nije se ni kod koga školovao, živio je tesarskim životom. Kao da je za životnu mudrost potrebno ići u školu, akademiju, sveučilište. Prisjetimo se jednoga potonjeg prizora u Jeruzalemu, iz Ivanova evanđelja. Za pashe Isus je do te mjere zadivljivao svoje slušatelje, da su se pitali u čudu, odakle on to sve zna, odakle mu mudrost kojom govori, budući da nije studirao. Na to ih Isus napućuje na put kojim se mogu zaputiti i pretražiti, je li to što zbori istina ili nije. Istinitost, vjerodostojnost su konačni kriteriji za njegovu osobu.

Njegove bismo riječi mogli preinačiti i preformulirati pa reći: “Tko moje riječi sluša, čuje i vrši ih, spoznat će, je li tu riječ o ljudskoj mudrosti ili o Božjoj riječi.” Isus uvijek poziva na egzistencijalnu odluku, egzistencijalni (is)korak. To je prvi korak prema njemu, korak prema nasljedovanju. Jer svim je njegovim riječima i djelima podloga: Kraljevstvo je Božje tu. Danas se ispunila riječ koja još odzvanja u ušima. Odvratite se od svojih putova. Obdarit ću vas, obogatiti ljubavlju Božjom. Slušanje rađa posluhom. Njemu i njegovoj riječi. To je put do spoznaje sebe i Boga, to je put životne sigurnosti.

Ista kušnja kroz cjelokupno potonje djelovanje. Ako si Sin Božji... I onaj razbojnik s križa: Ako si Sin Božji, pomozi sebi i nama! - A oni ispod križa: Ako si Sin Božji, siđi dolje pa da vidimo i da ti vjerujemo. - Isus nije sišao. Ni danas nije ništa manji zahtjev spram Isusa: Ako si Spasitelj svijeta, nahrani gladne u Indiji, Africi, Sudanu... Ako si Mesija, neka nestane nepravde i ratova. Ako si Mesija, nek narodi zažive u miru. Ako si Bog, učini da zavlada mir u mojoj obitelji, da ozdravim od bolesti, raka. Siđi konačno s križa, Sine Božji. - Ali on ne silazi. Na drugi on način pomaže nego mi to zamišljamo u svojim željama i snovima.

     Pavao je rekao kako ništa nije htio znati u Korintu osim Isusa, i to Raspetoga. To je ispit naše vjere. “Tko se prizna mojim pred ljudima, priznat ću se i ja njegovim pred anđelima Očevim”. “Tko mene zaniječe, i ja ću se njega odreći”! I promijenit će se život u nama i oko nas.