BIBLIJSKA PORUKA DANA

NEVINA DJEČICA - MLADENCI

Utorak, 28. prosinca 2010.

Mt 2,13-18

13A pošto oni otiđoše, gle, anđeo se Gospodnji u snu javi Josipu: "Ustani, reče, uzmi dijete i majku njegovu te bježi u Egipat i ostani ondje dok ti ne reknem jer će Herod tražiti dijete da ga pogubi. 14On ustane, uzme noću dijete i majku njegovu te krene u Egipat. 15I osta ondje do Herodova skončanja - da se ispuni što Gospodin reče po proroku: Iz Egipta dozvah Sina svoga. 16Vidjevši da su ga mudraci izigrali, Herod se silno rasrdi i posla poubijati sve dječake u Betlehemu i po svoj okolici, od dvije godine naniže - prema vremenu što ga razazna od mudraca. 17Tada se ispuni što je rečeno po proroku Jeremiji: 18U Rami se glas čuje, kuknjava i plač gorak: Rahela oplakuje sinove svoje i neće da se utješi jer više ih nema.

Tumačenje:

Fra Tomislav Pervan

NEVINA DJEČICA - MLADENCI

Mt 2,13-18

Tragično je i žalosno ovo što čusmo o pokolju nevine dječice u Betlehemu. Tragično je i žalosno kako se ljudi postavljaju prema novorođenom Spasitelju svijeta. Herod nije samo povijesna osoba koja je uklanjala s puta sve koji su na bilo koji način ugrožavali njegovu prevlast u Palestini onoga doba. Herod je znamen, pojam za krvnika, koji uklanja s puta sve koji ga na bilo koji način ugrožavaju, koji bi mogli biti konkurencija njegovoj vlasti, prevlasti. I zato Isus mora bježati u Egipat, u Afriku. Ljudi ga ne žele. Jeruzalem se ne zapućuje u Betlehem potražiti Isusa kao oni zvjezdoznanci s Istoka. On ostaje u svome uhodanom životu i tijeku.

U izvješću što ga čusmo nema nimalo božićne radosti, mira, spokoja. Naprotiv, imamo pobijene, imamo pomor djece i plač, naricanje majki. Ima li išta strašnijega i danas od toga na našim televizijskim zaslonima? Nema, kad se otima s majčinih grudi plod srca i pred vlastitim očima ubija. Ali Mateju nije do zločina, njegova je nakana reći: Da, upravo je ovaj Isus onaj koga su Pisma najavila. Isus nije nikakav lom u židovskoj povijesti, nije prevratnik, nego je on ispunjenje svih pretkazivanja. Stoga on toliko puta u svome spisu navodi kako se u Isusu ispunjavaju sva Pisma. Dogodilo se to kako bi se ispunila riječ.... Da Rahela više ne plače zbog svoje djece, jer se u Kristu rodila nada za svijet. Ova mrtva, ubijena dječica mrtva zbore, naviještaju novorođenoga Kralja. I ona su za svu potonju povijest optužnica svih koji postupaju s njima, nevinima, okrutno.

Herod je uklonio mnoge protivnike kako bi sačuvao političku kontrolu i vlast nad prostorom koji su mu dodijelili Rimljani. Bio je od njihove milosti i u njihovoj milosti jer je bio okrutan. Dokle god im je plaćao poreze i doprinose za silnu rimsku vojsku i administraciju, dotle su bili zbog njega sretni, a on je čuvao svoj položaj, zavisan od rimske milosti. Bio je okrutni mali tiranin, kakvih danas imamo na Istoku ili u Africi na stotine. Poznati zbog svoje okrutnosti i uklanjanja svakoga tko bi im se ispriječio na putu. Herod je svoju vlastitu majku dao ugušiti u vodi, isto tako i svoja dva vlastita sina dao je utopiti jer je mislio kako kuju urotu protiv njega.

Kad dođoše ti mudraci s Istoka, sav se Jeruzalem uznemiri! Uznemirit će se Jeruzalem još jednom, kad bude Isus unišao kao židovski kralj na Cvjetnicu. I onda će se svijet pitati: Tko je to, što je to? - Odgovor će biti kako je došao Isus, prorok veliki iz Galileje. Ovaj put je Isus izmakao njegovu krvavom pohodu, anđeo je savjetovao Josipu u snu, da se ukloni s Majkom i Djetetom - novorođenčetom, u Egipat. A mudraci su u snu dobili naputak da se ne vraćaju Herodu, nego da krenu, da se zapute drugim putem u svoj zavičaj. Josip bježi, i to bijaše kraj Božića u Isusovu zavičaju.

Herod nije trpio nikoga uz sebe. Svatko od nas je na svoj način mali Herod. Ne trpimo protivnike, suparnike, konkurenciju, pa vidimo to iz politike i politici i gospodarstvu svakoga dana. Ljudi se međusobno istrjebljuju, optužuju, ušutkavaju, ubijaju. Ne žele uza se jednaka sebi. Misle da su oni gospodari i kraljevi.

Zgražamo se nad Herodom, a zapravo je taj u svakome od nas. Kolikima pokvarimo Božić svojim ponašanjem, rječnikom, psovkama, nasiljem? U kolikima ubijamo nadu i Boga već u kolijevci, pogotovo u djetinjoj dobi? Kolika i danas pate diljem svijeta, koliki su zlostavljani, koliki svršavaju na ulicama, kao siročad ili prosjaci? U kolikima se raj djetinjstva pretvara u pakao smrti i trajnoga umiranja, od najranije mladosti? Kolikima je uništeno djetinjstvo? Imali smo prigodu vidjeti onu uplakanu djecu u ratovima na ovim prostorima. Vidjeli smo također onu uplakanu djevojčicu iz razorena Vukovara na slici koja je obišla svijet. Ta je ista danas sretna majka s porukom da se nikada ne ponovi ono što ona doživjela u svome Vukovaru 1991. Ljubav je jača od smrti i ubijanja. Tako i u Betlehemu.

Isus je umaknuo. Zloća nije pobijedila dobrotu i ljubav. Moć ljubavi veća je od zloće ljudi. Herod ga nije dosegnuo. Isus je rastao i odrastao i izrekao riječi koje su pokrenule svijet. Uzdrmao je svijet u njegovim temeljima. Herod je imao samo ograničenu vlast, a Isus će reći: “Dana mi je sva vlast, na nebu i na zemlji. Učinite sve narode mojim učenicima”. Da, njemu je dana sva vlast. Vlast koja ne tlači niti unesrećujue. Iskusili su to svi oni koji su se dali njime voditi.

I danas se pred nas postavlja upitnik: Kome povjeriti svoj život? Tko će mnome gospodariti? Što nama gospodari. Ako to nije Isus, ako on nije kralj moga života, što će se s njime dogoditi? Otići će od nas, napustit će nas. Ne će biti više ovdje, u Hercegovini, u Hrvatskoj, Europi, otići će u Afriku, onima koji ga žele, koji za njime žude kao za svjetlom. Vidimo kako se danas pomiče granica između vjere i nevjere, kako kršćanstvo iseljava iz Europe, kako ljudi ne žele Isusa u svojim životima. Želimo biti svoji mali bogovi, na svojim malim prostorima, da se nitko ne miješa u naše poslove, da nam nitko ne brka naše krugove.

Isus bježi u Egipat, u Afriku, kako bi spasio svoj život od nasilnika. Kako se njegov život ne bi utrnuo na svome početku. Silazi u Egipat upravo kao i Izrael - Jakov sa svojim sinovima kojih dvije tisuće godina prije Isusova rođenja, kako bi preživjeli glad. Isus odlazi u Egipat kako bi u svome životu ponovio povijest svoga naroda. Izrael-Jakov bijaše ‘Božji borac’, sin Božji, ovdje u Isusu imamo također Sina Božjega, početak novoga Božjeg naroda. Čuli smo kako se na Isusu ispunja ono što je Bog rekao u prošlosti, što je najavio preko proroka. Oni bacaju svjetlo na Isusa, a Isus svojim životom ovjerovljuje njihove riječi i proročanstva.

Vraća se ponovno na anđelov savjet u Nazaret. To je Božji plan spasenja. Završit će on na križu, ali će se vratiti iz groba. To je Božji plan s Isusom. Nepobjedivost i neuklonjivost Isusova iz ovoga svijeta. Isusov dolazak na ovaj svijet najava je miroljubive borbe protiv svih silnika i zlosilnika ovoga svijeta, protiv svih sila Zla i Zloga. Zli se urotio da već u samome začetku iskorijeni Isusa s ovoga svijeta, da ga uguši u zametku. Ali to je nemoguće. Bog je ljubav! I Đavao je, Sotona je mržnja, i tko ostaje u mržnji, ostaje u Sotoni. Prema povijesnim izvorima Herod je umro u dugim strašnim mukama, nakon 33 godine vladavine, dvije godine nakon Isusova rođenja. Uzalud njegova nastojanja ukloniti Isusa, uzalud i sva nastojanja potonjih naraštaja i njegovih nasljednika. Bog nije mrtav, on se ne da ukloniti. Sveta obitelj ima odsada glavnu riječ.