BIBLIJSKA PORUKA DANA

 

USKRSNO VRIJEME

Drugi dan Uskrsne osmine

Uskrsni ponedjeljak, 25. travnja 2011.

 

Mt 28,8-15

8One otiđoše žurno s groba te sa strahom i velikom radošću otrčaše javiti njegovim učenicima. 9Kad eto im Isusa u susret! Reče im: "Zdravo!" One polete k njemu, obujme mu noge i ničice mu se poklone. 10Tada im Isus reče: "Ne bojte se! Idite, javite mojoj braći da pođu u Galileju! Ondje će me vidjeti!" 11Dok su one odlazile, gle, neki od straže dođoše u grad i javiše glavarima svećeničkim sve što se dogodilo. 12Oni se sabraše sa starješinama na vijećanje, uzeše mnogo novaca i dadoše vojnicima 13govoreći: "Recite: 'Noću dok smo mi spavali, dođoše njegovi učenici i ukradoše ga.' 14Ako to dočuje upravitelj, mi ćemo ga uvjeriti i sve učiniti da vi budete bez brige." 15Oni uzeše novac i učiniše kako bijahu poučeni. I razglasilo se to među Židovima - sve do danas.

 

 

Tumačenje:

Fra Tomislav Pervan

 

PONEDJELJAK U USKRSNOJ OSMINI

USKRSNUĆE – NOVO STVARANJE IZ SMRTI

Mt 28,8-15

Kroz sljedećih pedeset dana - do Duhova - u crkvenom se bogoslužju čitaju Djela apostolska. Lukin je to spis koji opisuje djelo Duha Svetoga u Crkvi i svijetu - nakon Isusova uskrsnuća i proslave. Nazvana su također i Evanđelje Duha Svetoga jer je Duh onaj bitni čimbenik u širenju Radosne vijesti, on krči put evangelizaciji, on je glavni činitelj cjelokupne evangelizacije, navještaja o Isusu Kristu. Pred sobom imamo povijest širenja Radosne vijesti o Isusu Kristu - počevši od Jeruzalema, Judeje, Samarije, preko Grčke i Rima do kraja zemlje i svijeta.

U korpusu novozavjetnih spisa Djela apostolska imaju posebno mjesto i igraju specifičnu ulogu. Ona su svjedočanstvo kako se - svim mogućim prijeporima i otporima unutar samoga apostolskoga zbora, ali i svim protimbama svijeta unatoč - stvara zajednica vjernika - Crkva, od Židova i pogana, Grka, Rimljana i ostalih, koji su u to doba davali odlučujući ton na kulturnom i duhovnom polju.

Ono što je započelo s Isusovim rođenjem, završilo je sramotnom smrću na križu, na Veliki petak. Sve u svemu, život koji nije imao gotovo nikakva ili veoma malena uspjeha. Mjereći ljudskim mjerama i mjerilima, prema ljudskim kriterijima, Isusov život bijaše jedan jedinstveni fijasko. Naizgled katastrofa. Završava svoj životni vijek s nepunih 33 godine života snažnim vapajem, krikom i uzvikom s križa. I tu se spušta zastor na taj jedinstveni život. Rekli bismo, krajnje neuspješan. Nije imao mnogo pristalica, još manje je imao odanih osoba i prijatelja, nije bilo mnogo onih koji su mu bili dokraja privrženi, odani. Za apostole se veli kako ga svi ostaviše i pobjegoše, dadoše petama vjetra. Uspjeh nije Božja deviza ni božanska 'dionica' u ovome svijetu. Bog ne računa s uspjehom u svijetu, zna od kakva su gradiva ljudi koje je stvorio. Da su svi dah i prah, lažni i nepostojani.

 
 

U smrti - u svojoj smrti - Isus je htio pokazati kako je htio biti do kraja čovjek kao i mi. Ljudi se mogu i donekle moraju prepoznati u njegovu životu. To je ono što bi nam trebalo ulijevati utjehu i nadu. Isus nije stavio izvan snage smrt, ali je u svojoj smrti bio smrt smrti, dao je protulijek umiranju. On je i poraženik i pobjednik. U svojoj muci i smrti izbacio je iz sedla apokaliptičke jahače koji haraju i danas svijetom.

Iz te smrti i uskrsnuća rodio se život, razvila se cijela jedna povijest. Iz Isusova života, smrti i uskrsnuća rodilo se nešto kao svjetska povijest. Povijest svijeta s novim predznakom, zaokret koji se dogodio u osobi i s osobom - napose uskrsnućem - Isusa Krista.

Navještaj Evanđelja uvijek je i ponuda koju čovjek može prihvatiti ili odbaciti. Tko Gospodina prihvati s vjerom u srcu i u svoje srce, tko se dadne njime zahvatiti, on će ga u životu i susresti. Upravo kao ove vjerne žene. One jesu prepune straha, ali nakon njegova pozdrava: Hairete - Radujte se! Ne bojte se! - one mu se približuju i padaju do nogu. Istu je riječ upotrijebio Gabrijel kod Marije, za navještaja, u Nazaretu: Haire - Raduj se! Ne boj se, Marijo! Uskrs je blagdan radosti! Radovanja i sreće.

Na drugoj strani imamo nevjeru i mržnju. Kod žena i apostola imamo, nakon početnih dvojbi, vjeru i poklon, a kod Židova, zatvorenost, nevjeru i laž. Za njih je sve to prijevara i obmana. To su stajališta koja čovjek zauzima spram Uskrsloga Gospodina.

Što je pak s nama? - Isus je prošao zemljom, izrekao svoju moćnu božansku riječ u ovaj svijet, oprostio grijeh i krivnju, pobijedio patnju i smrt - a mi živimo kao da se ništa, ama baš ništa bitno u svijetu i ljudskoj egzistenciji nije dogodilo. Mučimo se u svojim mukama i savjestima, hodimo u svojim grijesima, idemo sa strahom u budućnost. A on veli: Ne bojte se! Ja sam pobijedio i tvoj strah, i tvoju smrt, i tvoju bolest. Često smo nalik onima koji pored golema brda kruha i namirnica umiremo od gladi, ili pored žuborećega gorskoga potoka skapavamo od žeđi.

       Danas smo suočeni sa sve većim osipanjem vjere u uskrsnuće i Uskrsloga. Sve manje ljudi vjeruje u osobno uskrsnuće, sve više ih se priklanja istočnjačkim uvjerenjima, vjeruju u  ponovno utjelovljenje. Ponovno imamo oživljavanje starih mitova i mitologija koje su u krajnjoj suprotnosti s kršćanstvom. Gotovo trećina ljudi na Zapadu vjeruje u nekakav oblik reinkarnacije, ponovnoga utjelovljenja. Preuzimaju istočnjačko vjerovanje kojemu je cilj čovjekove egzistencije nakon tolikih reinkarnacija, utjelovljenja prijeći u ništavilo, nirvanu, što je u posvemašnjoj opreci s vjerom u uskrsnuće tijela i život vječni koji je zasjao jednom zauvijek u Isusu Kristu. Svaki oblik vjere u reinkarnaciju nijekanje je vjere u uskrsnuće i Kristovo i osobno. S tim moramo biti načisto kad se upuštamo u istočnjačke metode samospoznaje i samonadilaženja.