BIBLIJSKA PORUKA DANA

 

Vrijeme kroz godinu

30. tjedan kroz godinu

Ponedjeljak, 25. listopada 2010.

 

Lk 13,10-17

10Jedne je subote naučavao u nekoj sinagogi. 11Kad eto žene koja je osamnaest godina imala duha bolesti. Bila je zgrbljena i nikako se nije mogla uspraviti. 12Kad je Isus opazi, dozva je i reče joj: "Ženo, oslobođena si svoje bolesti!" 13I položi na nju ruke, a ona se umah uspravi i poče slaviti Boga. 14Nadstojnik sinagoge - ozlovoljen što je Isus u subotu izliječio - govoraše mnoštvu: "Šest je dana u koje treba raditi! U te dakle dane dolazite i liječite se, a ne u dan subotni!" 15Odgovori mu Gospodin: "Licemjeri! Ne driješi li svaki od vas u subotu svoga vola ili magarca od jasala da ga vodi na vodu? 16Nije li dakle i ovu kćer Abrahamovu, koju Sotona sveza evo osamnaest je već godina, trebalo odriješiti od tih spona u dan subotni?" 17Na te njegove riječi postidješe se svi protivnici njegovi, a sav se narod radovaše zbog svega čime se on proslavio.

 

 

Tumačenje:

Fra Tomislav Pervan

 

OSLOBODITELJ OD OKOVA BOLESTI

Lk 13,10-17

Čini se, Isus koristi prigodu da svoje protivnike izazove. On je izazov u osobi, on drma, potresa, protresa, želi da se čovjek iščahuri, da progleda, da bude slobodan od okova i sputanosti u kojekakve vanjske ili nutarnje okove ili obveze. Ako je subota dan kad se čovjek mora osjećati pred svojim Bogom slobodnim bićem, osobom, individuom, zašto onda - tako umuje Isus - uskratiti to pravo jednoj osobi koja je imala demona bolesti punih 18 godina, živjela zgrbljeno, nije se nikako mogla potpunoma uspraviti?

Možemo samo nagađati od čega je bolovala žena. Prepustimo stručnjacima i liječnicima nagađati je li to bila vrst artroze, spondiloze, skolioze. Njezina se kralježnica bila zgrčila, nije bilo pomagala kao danas da se stvar u početcima spriječi. Možda je bolest posljedica nošenja teškoga tereta u djetinjoj dobi. Luka spominje kako je bila sapeta, zarobljena duhom nemoći, kao primjerice danas kod lumbaga. Luki je važan element demonskoga kako bi na vrhuncu prijepora stavio i u usta Isusu, kako je upravo zli duh držao sapetu tu ženu koju je on subotom izliječio, tu nesretnu kćer Abrahamovu. Ne smije se dati mira protubožnoj sili ni u subotu, tako razmišlja sam Gospodin Isus, ne smije se dopustiti toj sili da utvrdi svoje pozicije protiv Isusa i njegova kraljevstva.

Subota je i Isus djeluje spontano. Nigdje nemamo u Evanđeljima slučaja ili mjesta da se neka Židovka obraćala Isusu za pomoć, ali se Isus okreće njima i žene oslovljava. On se smiluje ženi koja je bila zgrčena i time ispunjava svoju misiju s kojom je nastupio u svome narodu. Upućuje riječ i polaže ruke na ženu. Riječ i rukopoloženje imaju učinak trenutnoga ozdravljenja, i žena smjesta veliča Boga, upravo kao onaj hromi od rođenja u Hramu koga su ozdravili Petar i Ivan. Verbum et elementum, riječ i tvar bitni su sastavni dijelovi sakramenata u Crkvi.

 

 

 

Međutim, Isusovi protivnici ne miruju, prosvjeduju protiv Isusova djela što ga učini subotom. Sve u konačnici svršava u konfliktnoj situaciji. Nadstojnik sinagoge ne obraća se izravno Isusu - kao da ga je od njega strah - nego onima koji su se nalazili u prostoru. Ili je kukavica, ili je psihološki slabić, ili je iznutra nesiguran u sebe, ili je neslobodan. Gnjevan što je Isus izliječio jednu kroničnu bolest što on smatra subotnjim prekršajem obraća se nazočnima, ne Isusu izravno. Ako si liječnik, onda se strpi do neke druge prigode, dok ne mine subota, tako umuje u sebi. Jer stvar nije tako urgentna, nije opasna po život, da bi se moralo smjesta intervenirati. Ako je čekala osamnaest godina, može još koji dan. 

Gospodin se ne da smesti. Upravo tom riječi ‘Gospodin’ imenuje Luka Isusa. Ne učitelj, nego upravo Gospodin. U svome postupku ne poziva se Isus ni na kakve autoritete ni tumače Zakona iz prošlosti. Nastupa suvereno i odlučno. Ne poziva se ni na Boga. Nego na zdrav razum. Kao da ih poziva zdravu razumu, logičnom promišljanju i naravnu zaključivanju. Vjera treba imati ljudske značajke i protežnice. Toga pak nema u farizeja. Isus odgovara dvostrukim retoričkim upitom, dokazom od manjega prema višemu. Ako svatko od vas driješi i vodi magarca ili vola subotom na pojilo, utoliko više treba odriješti i ovu kćer Abrahamovu koju je đavao bio toliko dugo godina vezao, od njezinih muka. I ona kao Abrahamova kći ima daleko više pravo od jednoga vola ili magarca. Ili je pak u vašim očima vrjedniji magarac i vol - jer vam služe - od ove žena koja je beskorisna u ovakvu pogrbljenu stanju. Subota je dan slobode, mirovanja, uživanja u Gospodinu, oslobađanja od dnevnih muka i nevolja. Protuslovi smislu Zakona ako bi subotnji propisi služili zarobljavanju, ostavljanju u đavolskim vezama, od kojih Isus može osloboditi. Subota je da se Gospodin slavi i veliča, u slobodi djece Božje. Jedne je subote upravo u sinagogi u Nazaretu Isus navijestio mesijansko vrijeme, vrijeme spasenja, početak Božjih djela u njemu.

Na to je logična reakcija nazočnih. Isus posramljuje predstojnika sinagoge i njegove istomišljenike. Narod se pak divi Božjim silnim djelima koja čini preko Isusa. Isusova poruka je poruka slobode i radosti, i on se stavlja na stranu istinske dobrote, spram prijetvornosti i licemjerja onih kojima je tobože važniji Zakon nego živi čovjek u potrebi. Subota je dan radovanja, ne straha. 

       Isus liječi subotom, i to ženu. Veli se, Isus je pozva k sebi. Isus se ponaša onako kako to žena od svoga Boga te subote upravo očekuje. To je osobno oslovljavanje. Padaju staleške i klasne razlike koje su u to doba, vremenu patrijarhata, vladale između muškarca i žene. Isus vidi osobu s velikom nevoljom i u velikoj potrebi. To je već znak da s Isusom nastupa nešto posve novo, da je u Isusovoj praksi nešto dublje od običnoga čuda. Nema tu više muška ni ženska, svi ste vi Jedan u Kristu Isusu, reći će Pavao (Gal 3,28). Ona je Abrahamov potomak i kći, praočevo dijete, ima sva prava kao i ostali. Isus suprotstavlja nju kraljevstvu Sotone. I na kraju imamo s jedne strane posramljene licemjere i nadstojnika sinagoge, a na drugoj strani radovanje i odobravanje Isusu. Za farizeje i pismoznance Isus je odavna živi heretik koji prevrće otačku vjeru, a za obični svijet on je donositelj spasenja i zdravlja. I što je više Isus uz narod i svoga Boga, tim je dalje od onih ‘gore’ koji vode glavnu riječ u narodu. Isus je došao spasiti sve bez razlike, pravednike i grešnike, došao je biti liječnik svima. Samo treba priznati ponizno pred Gospodinom svoj grijeh, svoju slabost, svoju bolest i potrebe. On liječi sve.