BIBLIJSKA PORUKA DANA

 

DVADESET I DEVETI TJEDAN KROZ GODINU

Petak, 21. listopada 2011.

 

Lk 12,54-59

54Zatim je govorio mnoštvu: "Kad opazite da se oblak diže na zapadu, odmah kažete: 'Kiša će!' I bude tako. 55Kad zapuše južnjak, kažete: 'Bit će vrućine!' I bude. 56Licemjeri! Lice zemlje i neba umijete rasuditi, kako onda ovo vrijeme ne rasuđujete?" 57"Zašto sami od sebe ne sudite što je pravo? 58Kad s protivnikom ideš glavaru, na putu sve uloži da ga se oslobodiš pa te ne odvuče k sucu. Sudac će te predati izvršitelju, a izvršitelj baciti u tamnicu. 59Kažem ti: nećeš izići odande dok ne isplatiš do posljednjega novčića."

 

 

Tumačenje:

Fra Tomislav Pervan

 

Petak - 29. tjedan kroz godinu

NEMA ISPRIKE ZA OKLIJEVANJE

Lk 12, 54-59

Najčešća je i najomiljenija isprika: “Pa to nismo znali”. Takva isprika ne vrijedi u odnosu na Isusa i njegove riječi koje su stalno naglašavale žurnost trenutka, izazov vremena, poziv na obraćenje i promjenu života, promjenu životnih standarda i običaja, promjenu odnosa prema Bogu i Zakonu, prema bližnjemu. Nemoguće je nastaviti živjeti uhodanim životom nakon što se čovjek suoči s Isusovim riječima i osobom. Ne vrijedi political correctness, ne vrijedi više zdravi razbor, zdravo rasuđivanje, smisao za realnost, konstruktivni pristup, o čemu se danas tako često govori. Isus je nestrpljiv, ne dopušta da se nastavi uhodanim tijekom. Zato svoje upozorava na krajnje ozbiljne posljedice neprihvaćanja onoga što nudi u svojoj osobi.

Danas i ovdje - naglašava Isus - treba prepoznati znakove vremena, iščitavati što nam vrijeme poručuje. S Isusom je nastupilo posve novo vrijeme, nastupilo je ono ‘danas’ s kojim se očitovao za nastupa u sinagogi u Nazaretu. I to se ‘danas’ proteže svaki dan, za svaki naraštaj, do kraja svijeta. Svijet se mora iščitavati u svjetlu toga Isusova ‘danas’. S Isusom je otkucao novi sat povijesti i čovječanstva, odlučni, posljednji čas: Kraljevstvo je Božje ovdje, došlo je (Lk 11,20). Taj je Isusov dolazak ujedno i završna kriza čovječanstva i povijesti, ali ujedno i njezino dovršenje. Sve zavisi od toga jesu li ljudi zahvaćeni, čita li i shvaća li čovjek znakove ovoga vremena.

Učenici to shvaćanju, oni razumiju znakove vremena. Narod pak - tako mu Isus prigovara - ne razumije, nije kadar tumačiti znakove vremena. Koje pak znakove? Tko traži od Isusa znak, Isus će ga upozoriti na Jonu, na Salomona, na svoj govor o obraćenju. Onima koji vide znakove, dovoljne su Isusove riječi i djela, ‘godina milosti Gospodnje’ je nastupila. Izabrani se narod ne nalazi u bilo kakvoj ili bilo kojoj povijesnoj uri, ovo je odlučni trenutak, kad je u pitanju sve ili ništa. Isus je završni poziv i riječ čovjeku. Sve je u igri i na kocki. Isusovi su suvremenici udareni sljepilom. Kako to da znaju prosuđivati vrijeme i vremenske prilike, znaju davati vremenske prognoze, stvarati konkretne zaključke i sukladno se tome ponašati, a kako to da ne znaju ‘prosuditi’ ovo vrijeme u kome žive? Vrijeme ima svoju posebnu kvalitetu zbog Isusove osobe. Ovo je vrijeme konačne odluke za sve bez razlike. Pa i danas se govori o klimatskim promjenama, koje su jasni znak vremena, što trebaju moći znati čitati svi ljudi, ne žele li da se planet zvani Zemlja sunovrati u klimatsku katastrofu.

 

Stoga Isus poziva: Treba se pravodobno odlučiti za obraćanje u ponašanju i mišljenju. I potom navodi sliku iz svakodnevnoga života te razborita ponašanja, prije nego se dođe na sud. Spoznaju treba slijediti djelovanje. Ako čovjek nešto vidi, spozna li da će nešto uslijediti, na vrijeme se treba pripremiti za ono što dolazi. Bog je zahvatio u povijest i treba se sukladno tome ponašati. Isus prijeti u najgorem slučaju konačnim sudom i osudom. Tko propusti trenutak, pravo vrijeme, tko previdi znakove vremena, čeka ga sud. Na sudu mu se ne će ništa darovati. Stoga je krajnje vrijeme za obraćenje i prihvat Isusa sa svim posljedicama.

Otkako je u Isusu Bog postao čovjekom, o čovjeku se može govoriti samo Isusovim rječnikom i kategorijama ili se pak o čovjeku može govoriti govoreći o Isusu Kristu, savršenom čovjeku. On ostaje znakom i mjerilom svima. Govor o Bogu postaje govorom o čovjeku i obrnuto. Govor o čovjeku jest ujedno i govor o Bogu koji je čovjekoljubac. Sve je ljudsko mišljenje, djelovanje i stvaranje radikalno, u svojoj konačnoj smislenosti vezano uz Krista Isusa, pravoga Boga i pravoga čovjeka. On je potresao i protresao čovjeka, on je zahvatio apostole do te mjere da nisu mogli ništa drugo, nego samo njega naviještati. Mogli su samo izvikivati Isusovo ime u svijet. To je znak vremena o kome Isus danas govori. On je vidljivi znak, i sva dosadašnja povijest bijaše priprava za ovaj konačni, završni dolazak. Za ovu ‘puninu vremena’. Isus je ubuduće zauvijek pogonska snaga čovjeka i povijesti.

U istome surječju govori Isus i o praštanju i pomirenju. Ne dogodi li se oprost i pomirenje na međuljudskoj razini, ni sami Bog ne će oprostiti čovjeku. Milosrđe mi je milo, ne žrtve, dakle, čisto srce u odnosu na druge prethodi bilo kojemu obliku žrtvenoga prinosa. Oprost i pomirenje najprječe su stvari, prječe od molitve i žrtve u Hramu prema Isusovu poimanju. Bez mira među ljudima nema mira u svijetu, i nemoguće je ostvariti Isusovu zamisao.

      Čovjeka hvata strah pri pomisli: Pa ovo je Božja riječ, ovo je dio objave iz Isusovih usta. Što ako je ovo doslovce, u punom smislu istina? Znamo da su ove riječi zabilježene iz vremenske blizine, ne odmaka, znamo da su mnoge riječi iz Isusovih usta zabilježene i za vrijeme njegova zemaljskog života. Ni o jednoj osobi iz toga doba nema toliko autentičnih svjedočanstava i zapisa kao o Isusu i njegovim nastupima i riječima. Nema oblikovanja Isusovih riječi u nekakvim potonjim naraštajima, za nekakvim redakcijskim stolovima. Isus se pojavio poput silne oluje, silnog tajfuna ili orkana koji je izazvao masovni pokret, pokrenuo je cijeli svijet oko sebe. Ljudi su dolazili i po 300 kilometara da ga čuju. I imali su što čuti! Sve što je izrekao protivi se čovjekovoj sebičnosti, uskogrudnosti, strašljivosti, čovjekovoj pohlepi, lakomosti, prilijepljenosti za zemaljsko. Pozvao je čovjeka misliti uzvišeno o sebi, pozvao je sve da se suoče s Bogom u konačnoj odluci svoga života, da zauzmu jasno stajalište glede svoje budućnosti. Ovdje i sada, a ne sutra ili prekosutra.