BIBLIJSKA PORUKA DANA

Vrijeme kroz godinu

29. tjedan kroz godinu

Srijeda, 20. listopada 2010.

Lk 12,39-48

39"A ovo znajte: kad bi domaćin znao u koji čas kradljivac dolazi, ne bi dao prokopati kuće. 40I vi budite pripravni jer u čas kad i ne mislite Sin Čovječji dolazi." 41Nato će Petar: "Gospodine, govoriš li tu prispodobu samo za nas ili i za sve?" 42Reče Gospodin: "Tko li je onaj vjerni i razumni upravitelj što će ga gospodar postaviti nad svojom poslugom da im u pravo vrijeme daje obrok? 43Blago onome sluzi kojega gospodar kada dođe, nađe da tako radi. 44Uistinu, kažem vam, postavit će ga nad svim imanjem svojim." 45"No rekne li taj sluga u srcu: 'Okasnit će gospodar moj' pa stane tući sluge i sluškinje, jesti, piti i opijati se, 46doći će gospodar toga sluge u dan u koji mu se ne nada i u čas u koji i ne sluti; rasjeći će ga i dodijeliti mu udes među nevjernicima." 47"I onaj sluga što je znao volju gospodara svoga, a nije bio spreman ili nije učinio po volji njegovoj, dobit će mnogo udaraca. 48A onaj koji nije znao, ali je učinio što zaslužuje udarce, dobit će malo udaraca. Kome je god mnogo dano, od njega će se mnogo iskati. Kome je mnogo povjereno, više će se od njega iskati."

Tumačenje:

Fra Tomislav Pervan

KAKAV ŽELIM BITI KAD SE POJAVI ON?

Lk 12,39-48

Novom usporedbom Gospodin poziva svoje na trajnu budnost i spremnost u svako doba dočekati i gospodara kad se vraća sa svadbe, ali isto tako i kradljivca koji se šulja u noći da prokopa kuću. Nepredvidivost njegova ponovnoga dolaska dade se usporediti s ponašanjem kradljivca, provalnika koji - ako je kuća bez straže ili nečuvana - lako prokopa zid od gline i provali te pokrade sve vrijedno iz kuće. Jasno, gospodar bi kuće bdio kad bi znao u koji čas, u koje će vrijeme doći provalnik da okrade. Nitko pak ne zna dan D kad će se to dogoditi. Isus čak pojačava svoje riječi! Budite spremni! U čas u koji se ne nadate, Sin čovječji dolazi! (r.40).  Stoga je upitnik, kakvim se želimo pokazati kad dođe Sin Čovječji, kakvi bismo htjeli izgledati?

Petar bi htio pojašnjenje, na koga se ovo odnosi, na sve ili samo na učenike. Isus jasno veli samo jedno, kako se od upravitelja traži vjernost, odgovornost u službi. Isto će reći i Pavao u Prvoj Korinćanima (4,2) kako se od upravitelja traži vjernost u službi, misleći na sebe i ostale apostole u Crkvi. I ponovno Isus naziva blaženim (r.43) onoga slugu koga gospodar zatekne kako odgovorno i vjerno upravlja njegovim imanjem. Primjer toga vjernoga upravitelja imamo u starozavjetnom Josipu Egipatskom. I opet Isus jednim ‘amen’ potvrđuje svoje riječi! To je kao zakletva. Od privremenoga upravitelja on biva promaknut i postaje trajni upravitelj svega njegova imanja.

Zanimljivo je da Isus u svome dolasku - u slici onoga koji se vraća sa svadbe - ponovno okreće naglavačke naše ljudske kategorije. Namjesto da bude poslužen, dočekan, da mu se operu noge, da se presvuče, on sam služi svojim vjernim slugama, poslužuje ih. Za njega nije nikakva sramota tako se ponašati. Kao da nam želi reći, ne trebamo ga se bojati, budemo li u svome životu vjerni i savjesni, budemo li oprezni, da nam tko ne prokopa ili potkopa životnu kuću.

Tomu vjernome sluzi suprotstavlja Isus neodgovorna slugu koji se ponaša bahato, jede i opija se, druge zlostavlja, koji jednostavno svojim ponašanjem naskroz odudara od onoga što njegov gospodar od njega očekuje. Sam se pravi gospodarom, ponaša se kao mali ‘paša’ među ostalom služinčadi i robovima, živi lakomisleno, zlorabi svoju službu. Jao njemu kad bude morao polagati račun za svoje ponašanje i upravljanje. Takva čeka zla sudbina jer se uopće nije bavio mišlju kad bi gospodar mogao doći. Sve mu se okreće u zlu kob, u sud i osudu: Dat će ga rasjeći u komade, dodijelit će mu mjesto u paklu, bit će zauvijek isključen iz zajedništva spašenih. Možda Luka ovim smjera i na sudbinu Jude Iškariotskoga koji se objesio nakon što je izdao Isusa.

Znanje i neznanje nekada zna čovjeka učiniti manje ili više krivim pred sudom. S tim računa i Isus na konačnom obračunu. O tome govori i Pavao u svojim spisima: Židovi su odgovorniji od pogana jer su imali Mojsija, Zakon, jasnu objavu. Psalmist moli da mu se oproste grijesi kojih nije ni svjestan (Od potajnih mojih grijeha očisti mene - Ps 19,13). Isus moli da im Otac oprosti jer ne znaju što čine (Lk 23,34). Isus završava svoje riječi slikom iz novčarskoga svijeta. Financijsko poslovanje prenosi na vjersko i etičko. Gospodin će od onoga tko je mnogo primio tražiti također maksimum na kraju. Što je pak s onima koji znaju da zlo čine pa ga, unatoč znanju, svjesno čine? Može li se za njih tražiti oprost na konačnom sudu?

Nimalo ugodne ili pak simpatične riječi iz Isusovih usta. Štoviše, krajnje neumoljive, na trenutke i surove. Riječ je o Isusovu dolasku te našemu ponašanju u međuvremenu. On će sigurno doći. To nije stvar matematike ili fizikalnih zakona svemira niti apokaliptičkih pretkazivača kraja svijeta. Biblija se ne bavi kozmologijom i kozmičkim svršetkom svijeta, nego čovjekovim osobnim susretom s Bogom. Bog dolazi. To je  dolazak u svjetlu, pa stoga i imamo u ovim slikama noć kao vrijeme radnje te poziv na bdjenje i molitvu. Ima u Isusovim riječima i utješnih motiva, on sam se pripasuje, poslužuje, Bog ima srca i ljubavi, on se ponizuje, on na kraju ne škrtari, nije on negdje u nebeskim visinama, nego dolazi čovjeku i nudi nam se u izobilju.

Život ne pripada nama, nismo ga sami stvorili, život nam je darovan. Sam je Bog iskon i smisao, konačni cilj našega bivovanja ovdje na ovom planetu. Treba smatrati darom da uopće jesmo, da nas ima, i stoga moramo sa životom ophoditi u zahvalnosti i odgovornosti. Ne stojimo herojski naspram praznom kozmosu, kako je mislila stoička etika, nismo izručeni slijepoj sudbini, mi smo djeca, voljena i željena, sinovi Oca nebeskoga, i živimo u vremenu koje nam je odmjereno. Stoga je pitanje kakvi bismo htjeli biti na sudu? Kako se pojaviti pred Gospodinom?

Tematika bdjenja napose je značajna u monaškom životu i molitvi noćnih časova. Jedna je benediktinka-redovnica (Silja Walter) napisala pjesmu o tome kako netko mora biti doma, biti budan: “Netko mora biti doma, Gospodine /kad ti dođeš./ Netko te mora očekivati, /gore na brdu, pred gradom.// Netko mora izglèdati prema tebi, danonoćno./Tko zna kad ćeš doći?/ Netko mora bdjeti dolje na mostu/ da najavi tvoj dolazak./ Jer ti, Gospodine, dolaziš kao kradljivac u noći./ Naša je služba bdjeti, bdjeti./ Pa i za svijet, on je tako lakouman, /skače naokolo, pa ni noću nije kod kuće./ Misli li on da ti dolaziš?/ Da si ti njegov Gospodar i da sigurno dolaziš?// Gospodine, netko te mora izdržati, / podnositi, ne pobjeći sa straže./ Izdržati tvoju odsutnost.../ Izdržati tvoju šutnju.../Izdržati tvoje patnje, tvoju smrt/ i od toga živjeti./ Mora to uvijek netko činiti sa svima drugima, /i za sve druge.// I netko mora pjevati, Gospodine, kad ti dođeš./ To je naša služba: Vidjeti te kako dolaziš i pjevati./ Jer si Bog naš./ Jer činiš silna djela koja nitko drugi ne čini./ I jer si ti slavan i čudesan kao nitko drugi.”

       Moramo uzimati jedni drugima strah iz srca, jedni druge štititi protiv očaja koji se oko nas širi. I naša molitva može glasiti samo: Dođi, Gospodine, prodri u naše srce i otjeraj svaki strah i noć.