BIBLIJSKA PORUKA DANA

 

VELIKI TJEDAN

Utorak, 19. travnja 2011.

 

Iv 13,21-33.36-38

21Oni pristupe Filipu iz Betsaide galilejske pa ga zamole: "Gospodine, htjeli bismo vidjeti Isusa." 22Filip ode i kaže to Andriji pa Andrija i Filip odu i kažu Isusu. 23Isus im odgovori: "Došao je čas da se proslavi Sin Čovječji. 24Zaista, zaista, kažem vam: ako pšenično zrno, pavši na zemlju, ne umre, ostaje samo; ako li umre, donosi obilat rod. 25Tko ljubi svoj život, izgubit će ga. A tko mrzi svoj život na ovome svijetu, sačuvat će ga za život vječni. 26Ako mi tko hoće služiti, neka ide za mnom. I gdje sam ja, ondje će biti i moj služitelj. Ako mi tko hoće služiti, počastit će ga moj Otac." 27"Duša mi je sada potresena i što da kažem? Oče, izbavi me iz ovoga časa? No, zato dođoh u ovaj čas! 28Oče, proslavi ime svoje!" Uto dođe glas s neba: "Proslavio sam i opet ću proslaviti!" 29Mnoštvo koje je ondje stajalo i slušalo govoraše: "Zagrmjelo je!" Drugi govorahu: "Anđeo mu je zborio." 30Isus na to reče: "Ovaj glas nije bio poradi mene, nego poradi vas." 31"Sada je sud ovomu svijetu, sada će knez ovoga svijeta biti izbačen. 32A ja kad budem uzdignut sa zemlje, sve ću privući k sebi." 33To reče da označi kakvom će smrću umrijeti.

36Dok imate svjetlost, vjerujte u svjetlost da budete sinovi svjetlosti!" To Isus doreče, a onda ode i sakri se od njih. 37Iako je Isus pred njima učinio tolika znamenja, oni ne povjerovaše u njega, 38da se ispuni riječ koju kaza prorok Izaija: Gospodine! Tko povjerova našoj poruci? Kome li se otkri ruka Gospodnja?

 

 

Tumačenje:

Fra Tomislav Pervan

 

Utorak Velikoga tjedna

A BIJAŠE NOĆ: ODLAZAK BEZ POVRATKA…

Iv 13, 21-33.36-38

Kroz ova tri velika dana - Veliki ponedjeljak, utorak i srijedu - Crkva nam stavlja pred oči Isusa za stolom - zajedno s Judom, izdajicom. U jučerašnjem evanđeoskom odsječku Juda je prokazan kao izdajica, kao onaj koji ima Isusa izdati, a gnjevi se zbog one nardove pomasti koja se mogla prodati za velike novce. To je kazano iz potonje perspektive jer dotle su učenici svi u neznanju. Za večerom je i Juda zajedno sa svima ostalima.

Treba se samo prepustiti slijedu evanđeoskoga pripovijedanja. Riječ po riječ, rečenicu za rečenicom. Sve je zbunjujuće, sve je nabijeno nekom čudnom atmosferom, ozračjem, dinamikom, dramatikom. Najprije pranje nogu. Nešto nepojmljivo, neshvatljivo, a potom Isusov tumač te znakovite geste. I onda govor o izdajici i njegovo prokazivanje. Gotovo ga Isus tjera iz svoga društva. To je također učenicima nepojmljivo. U čudu se zgledaju, tko bi to mogao biti. U ovom trenutku po prvi se put pojavljuje lik Ljubljenoga učenika. Ne znamo tko je to. Evanđelist mu ne otkriva identitet. Kao da želi reći, svatko od nas može biti taj Ljubljeni učenik koji se naslanja Gospodinu na grudi. Koji osluškuje otkucaje njegova srca i bića. Taj na Petrov mig i nagovor pita Učitelja spram izdajice. Učitelju, tko je taj, tko je to? Reci nam, nemoj nas ostavljati u neizvjesnosti.

Juda je i nadalje, nakon pranja nogu, nazočan u zajednici s Isusom i ostalim učenicima. I žalosna je i tragična ona konstatacija: Isus mu je oprao noge, iz ljubavi koju je prema njemu gajio cijelo vrijeme. I kad je sve pospremio Isus prokazuje izdajicu. Isusova sudbina jest zapečaćena, ali on ostaje i u takvim okolnostima gospodar situacije. Pruža izdajici zalogaj kojim zapečaćuje svoje zajedništvo sa svojim izdajicom, dok u istom trenutku u izdajicu ulazi demon. Isus traži od Jude da bez okolišanja učini ono što je odlučio, što mu je Đavao posijao u srce. Kao da mu ne dopušta biti više u zajedništvu s ostalima.

 

 

 

U tome trenutku Juda više nije Juda, njime je Zli ovladao. Stoga mu Isus onemogućuje ostati dulje u dvorani. Šalje ga van, iz zajednice. Drugi učenici ne shvaćaju smisao Isusovih riječi. Sukladno Isusovoj kretnji i riječi uzima Juda zalogaj i ide u noć. Sve ima svoje simboličko značenje. Put na koji se zapućuje Juda put je u nemilu i duboku tamu grijeha, izdaje, (samo)ubojstva, smrti. Mrak koji se suprotstavlja svjetlu, mrak koji ostaje mrklina, duboka noć. Noć nakon koje više nema dana ni svjetla (usp. 12,35; 11,10). Juda se zapravo davno udaljio, otuđio.  Juda ustade! Ode - i bijaše noć. Ode u svoju noć. U svoj nepovrat, u svoj nedohod.

Prema Ivanovu Evanđelju nemoguće je više psihološki tumačiti Judine postupke. Nad njim je uzeo vlast drugi Gospodar, Zli. Tko prekine prijateljstvo s Isusom, tko odbaci njegov poziv i 'jaram', ne postaje on slobodan, nego zapada u vlast drugih sila. Izdao je ovo prijateljstvo, ali je smjesta postao robom druge sile kojoj je otvorio svoje srce. Doduše, veli se, Juda se pokajao za svoj čin. Nije sve izgubljeno, ali to kajanje ne vodi u pouzdanje i nadu, nego u očaj. Nije on više važan svojim nalogodavcima kojima se izručio. Kajanje koje nema nikakve nade, koje vidi samo mrak i tamu. I stoga ga je tama do kraja obuzela.

I nikad više onoga zajedništva, one ljubavi, prijateljske naklonosti. Kako se čovjek samo lako otuđi ili navikne na nešto što je toliko dragocjeno, da iznutra i ne osjeća što sve gubi kad to izgubi. Tek poslije dolazi kajanje. Isus će mu reći u Getsemaniju: Prijatelju, zašto si došao? Što si došao? Što tražiš? Zar poljupcem izdaješ Sina čovječjega? - Ne kaže mu Isus: Lopove, kradljivče, pokvarenjače, nitkove, huljo. Ne kritizira ga, nego ga želi uzdrmati. Posljednji put mu želi posvijestiti tragiku njegova čina i poljupca.

Namjesto Jude imamo sada Ljubljenog učenika, ali ga evanđelist nigdje ne imenuje imenom. Nije to bez namjere. Čitatelj se ne treba pitati spram njegova identiteta. Isus ljubi svoje do vrhunca, do ljudskoga i božanskoga klimaksa, njegova ljubav vrijedi za sve i svima, bez razlike. Nitko nije ni privilegiran, nitko nije u njegovoj ljubavi zapostavljen. Ljubljeni učenik jest jednostavno predstavnik Dvanaestorice, on izranja upravo u trenutku kad je Isusova ljubav na samome vrhuncu. Ali je taj Ljubljeni učenik u prednosti spram ljubavi prema Gospodinu.

Moglo bi se reći: Čitatelji se smiju i trebaju poistovjetiti s ovim učenikom. I oni znaju više od ostalih učenika na razini pripovijedanja. I oni znaju kako je savršena Isusova ljubav. Pisac Evanđelja uključuje toga Ljubljenog učenika, daje mu udjela s ostalima, i sam Petar mu daje prednost u ovome trenutku da on pita Učitelja spram izdajnika. Među tom dvojicom nema nikakve nesnošljivosti ni konkurencije.

Isus ostaje Gospodin i Gospodar u svakoj situaciji. I u svojoj muci. A što je s ostalim učenicima? Isus im jasno veli: Neka se nitko ne pouzdaje u svoje sile. Neka nitko ne bude dovoljno siguran u sebe. Nitko nije siguran u svoju vjernost Gospodinu. Svatko - pa i Petar - nosi u sebi klicu nevjere i izdaje. Obistinit će se to kad čuje pijetlov pjev. Ali će biti kasno. Onda preostaju jedino kajanje i suze. I što nas može spasiti i otkupiti? Jedino milost koja daje pobijediti vlastiti strah u ljubavi.

       Isus Petru veli jasno: Kamo ja idem, u ovom trenutku me ti ne možeš slijediti. Slijedit ćeš me poslije. Sličnu je riječ uputio Isus i Židovima (8,21). Isus nudi slobodu i život, prijelaz iz smrti u život. Put je to iz ovoga svijeta, prijelaz k Ocu. Nigdje ni trunka straha ni bojazni u Isusovu ponašanju ili osobi. On je drugdje usidren, on je posve slobodan i iz te slobode govori i u slobodi ide u smrt. Njegovo je samo jedno, vršiti Očevu volju. Evo dolazim, Gospodine, vršiti volju  tvoju. Zakon tvoj duboko u srcu ja nosim…