BIBLIJSKA PORUKA DANA

TREĆI TJEDAN DOŠAŠĆA

Subota, 17. prosinca 2011.

Iv 1,1-17

1Rodoslovlje Isusa Krista, sina Davidova, sina Abrahamova. 2Abrahamu se rodi Izak. Izaku se rodi Jakov. Jakovu se rodi Juda i njegova braća. 3Judi Tamara rodi Peresa i Zeraha. Peresu se rodi Hesron. Hesronu se rodi Ram. 4Ramu se rodi Aminadab. Aminadabu se rodi Nahšon. Nahšonu se rodi Salma. 5Salmi Rahaba rodi Boaza. Boazu Ruta rodi Obeda. Obedu se rodi Jišaj. 6Jišaju se rodi David kralj. Davidu bivša žena Urijina rodi Salomona. 7Salomonu se rodi Roboam. Roboamu se rodi Abija. Abiji se rodi Asa. 8Asi se rodi Jozafat. Jozafatu se rodi Joram. Joramu se rodi Ahazja. 9Ahazji se rodi Jotam. Jotamu se rodi Ahaz. Ahazu se rodi Ezekija. 10Ezekiji se rodi Manaše. Manašeu se rodi Amon. Amonu se rodi Jošija. 11Jošiji se rodi Jehonija i njegova braća u vrijeme progonstva u Babilon. 12Poslije progonstva u Babilon Jehoniji se rodi Šealtiel. Šealtielu se rodi Zerubabel. 13Zerubabelu se rodi Abiud. Abiudu se rodi Elijakim. Elijakimu se rodi Azor. 14Azoru se rodi Sadok. Sadoku se rodi Akim. Akimu se rodi Elijud. 15Elijudu se rodi Eleazar. Eleazaru se rodi Matan. Matanu se rodi Jakov. 16Jakovu se rodi Josip, muž Marije, od koje se rodio Isus koji se zove Krist. 17U svemu dakle: od Abrahama do Davida četrnaest naraštaja; od Davida do progonstva u Babilon četrnaest naraštaja; poslije progonstva u Babilon do Krista četrnaest naraštaja.

Tumačenje:

Fra Tomislav Pervan

DRUGI DIO DOŠAŠĆA – od 17. PROSINCA DO BADNJAKA

POVIJEST ISUSA KRISTA

17. prosinca

Mt, 1, 1-18

Čuli smo nabrajanje tolikih imena, tolikih naraštaja Starog zavjeta, početak Matejeva Evanđelja. Smisao svega ovoga jest pokazati i dokazati kako je Isus Sin Božji, Mesija, potomak i neba i zemlje, dar Neba ovoj zemlji, ali istodobno izdanak i potomak, čija povijest seže daleko u prošlost, u davninu. U Luke imamo rodoslovlje koje počinje s Isusom, a svršava s Adamom koji je također Božje dijete, Božji sin. Ovo se može nasloviti: Povijest Isusa Krista, povijest Boga među ljudima.

Oni koji su bili na Zapadu i promatrali velike katedrale, spomenike vjere, mogli su vidjeti na portalima, ulazima u ta zdanja vjere, jer njima vjera 'postvarila', prešla je u kamen, mnoštva tih likova iz Staroga zavjeta, ponekad čak i u neobičnim, smiješnim stavovima. I ovo nabrajanje starozavjetnih imena jest nešto nalik portalu, dverima kroz koje se ulazi u veliku katedralu povijesti i svjedočanstva o Isusu Kristu, Mesiji, Sinu Božjemu. Četrnaest naraštaja od Abrahama do Davida, četrnaest od Davida do Babilonskog sužanjstva, četrnaest od sužanjstva do samoga Isusa. Zašto četrnaest? Hebrejski jezik nema vokala, ima samo konsonante. Slova služe i kao brojevi. Slovo ‘d’ (dalet) ima vrijednost broja četiri, ‘v’ (vau) vrijednost broja šest. DVD - kad se sabere iznosi četrnaest, a to je i brojna vrijednost imena David. Želi se pokazati da je Isus sin Davidov, sin Abrahamov, ali i Sin Božji.

S Abrahamom se konstituira Božji narod koji postaje nositeljem objave i Božjih obećanja, snagom vjere onih koji u posluhu slušaju i vrše Božju volju. Isusovo rodoslovlje želi biti dokaz i pokaz legitimiteta, postulata kako je Isus s pravom Gospodin i Gospodar nad svojim narodom. Njegovi korijeni sežu duboko i daleko u prošlost. Znamo kako su danas pojedine monarhije u Europi ponosne na svoje korijene koji sežu duboko u povijest. Nekadašnji etiopski car Haile Selasije imao je u naslovu naziv “Kralj Siona” i “Lav iz Judina plemena”. U njegovoj obitelji kroz tisućljeća se provlačila misao i uvjerenje kako je on potomak kralja Salomona i kraljice od Sabe.

Ovdje je za nas značajno spomenuti da Matej u svome rodoslovlju navodi četiri starozavjetne žene koje su mimo zakona, na nezakonit način rodile potomstvo, ne sa svojim muževima. I Tamara, i Rahaba, i Ruta, i Bat-Šeba rodiše potomstvo na nedopušten, pa čak i skandalozan način. Tamara sa svojim svekrom, Rahaba bijaše jerihonska bludnica, Ruta bijaše poganka kojoj je umro muž i udala se za Boaza, a David je s Urijinom ženom rodio Salomona. Značajno je da upravo ove poganke donose 'pogansku' krv u židovstvo, noseći u sebi tu živu predaju obećanja rođenja Mesije.

Kao peti ženski lik spominje se Marija od koje se rodio Isus koji se zove Krist. Kao što one četiri nisu rodile od svojih muževa potomstvo, tako ni Marija nije rodila sina sa svojim zaručnikom Josipom. Sva četvorica potomaka onih žena postali su velike osobe u povijesti naroda, dok je ovdje kod Marije sami Bog začetnik života. Nije mu tjelesni otac Josip, nego je on zakonom levirata Isusov otac kako bi se ubrojio među Davidove potomke.

Kao nova Rahaba spasava Marija svoj narod vjerom u Božju svemoć. Kao nova Tamara spasava ona narod od izumiranja. Ruta je pak rekla Bozu: “Našla sam milost u tvojim očima, gospodaru moj, ti si me utješio i progovorio mome srcu”. Marija, kao nova Ruta, izgovara svoje proročke riječi u Lukinu Evanđelju: “Veliča duša moja Gospodina, kliče duh moj u Bogu, mome Spasitelju koji se obazro na poniznost svoje sluškinje”. A kao nova Bat-Šeba donosi na svijet novoga Salomona, samu Božju Mudrost, koji će biti sudac svega svijeta.

Upravo te četiri žene nose u svojim rukama ključ za razumijevanje Starog zavjeta, one razbijaju onaj neprekinuti muški slijed u povijesti židovskih naraštaja. Pogani bivaju također baštinici obećanja. Ivanovo Evanđelje započinje riječima: “U početku bijaše Riječ”, dok u Mateja na početku imamo niz ljudi koji se gubi u dalekoj prošlosti. Međutim, u tome dugom nizu imamo jednoga Nevidljivoga koji djeluje, koji usmjeruje povijest prema naprijed, prema dolasku Mesije. Povijest nije apstraktna, ona se utjelovljuje u pojedincima, u likovima. U tim likovima imamo toliko poruka i značenja koja se međusobno dopunjuju. Namjesto suhih rečeničnih izričaja imamo žive ljude, tako da na kraju utjelovljenju Riječi-Boga prethodi cijeli niz utjelovljenja i rađanja običnih ljudi.