BIBLIJSKA PORUKA DANA

DVADESET I ČETVRTI TJEDAN KROZ GODINU

Petak, 16. rujna 2011.

Lk 8,1-3

1Zatim zareda obilaziti gradom i selom propovijedajući i navješćujući evanđelje o kraljevstvu Božjemu. Bila su s njim dvanaestorica 2i neke žene koje bijahu izliječene od zlih duhova i bolesti: Marija zvana Magdalena, iz koje bijaše izagnao sedam đavola; 3zatim Ivana, žena Herodova upravitelja Huze; Suzana i mnoge druge. One su im posluživale od svojih dobara.

Tumačenje:

Fra Tomislav Pervan

Petak - 24. tjedan kroz godinu

ZAHVALNO SRCE I BIĆE

Lk 8, 1-3

Otkako je Isus napustio Nazaret, nema više čvrsta boravišta. Sam će reći kako lisice imaju jazbine, ptice svoja gnijezda, a on nema gdje bi naslonio svoju glavu. Putuje on od mjesta do mjesta, obilazi gradove i sela, naviješta Radosnu vijest. S njime je najuža jezgrenica njegovih učenika, njih dvanaestorica, kao paradigma za novi Izrael, novi Božji narod. Luka spominje i neke žene iz Isusove pratnje. Znakovito je to iz mnogih razloga. Na pitanje, od čega je Isus u međuvremenu živio, imamo ovdje gotovo bismo kazali, prozaičan odgovor. Upućen je na milodare i milosrđe osoba kojima je iskazao milosrđe, koje su iskusile u njegovoj blizini samu Božju blizinu i Božje milosrđe.

U korijenu riječi milosrđe imamo riječi 'milo' i 'srce'. Isus ima milo srce, nije on tvrd, i zato iskazuje i očituje ljudima Božje milo, umilno srce. Te osobe potom na svoj način svjedoče o svojoj vjeri, odanosti i zahvalnosti. Njihova je prva zadaća 'diakonia', služenje Gospodinu, ali time postaju i Isusove vjerne učenice koje ćemo pronaći i pod križem Gospodinovim, na Kalvariji, kao zadnje svjedoke njegova zemaljskoga života i preminuća.

Samo Luka spominje žene. Nema ih ni kod Marka ni kod Mateja dok Isus obilazi gradove i sela. Znamo za sadržaj Isusove poruke: Ispunilo se vrijeme, blizu je kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte Radosnoj vijesti! Za razliku od Ivana koji je propovijedao strogoću, ovdje imamo Radosnu poruku. I kod Isusa nema više nikakva čekanja. Čovjek treba pomoć, i ona stiže u njegovoj osobi. Bog ne kasni sa svojom pomoći. Nema više čekanja ni oklijevanja Božjega dolaska u dalekoj budućnosti. Isus nije samo navješćivao Radosnu vijest, poruku spasenja, nije on samo subotom nastupao u sinagogama. On je donosio ono što je govorio. Njegove su se riječi ozbiljivale. On je živio ono što je govorio, cjelokupnu čovjekovu stvarnost stavio je na posve nove temelje - Božje, kako bismo mogli živjeti. Isus je sijač koji sije, i sjeme samo od sebe, a da gospodar i ne zna, donosi svoj plod, u svoje vrijeme. Kad se u proljeće otvore latice, kad sve procvjeta, jabuka ne mora odmah donijeti plod. On će sam doći, od sebe, ako budu uvjeti povoljni, u jesensko vrijeme.

Tako je i s Isusovom porukom. Ona pada na plodno tlo i donosi rod. Upravo u svoje vrijeme. Što je to što učenike sili da ga na njegovim putovima slijede? Što je to što privlači žene u Isusovo društvo? Magnetičnost Isusove osobe, privlačnost njegove riječi, učinkovitost na svakome području. U njima - pogođenima i vjernicama - odzvanja Isusova riječ, osjećaju kako u njima nešto titra i bruji, kako Isus izvodi u njima božansku melodiju. I u sebi zaključuju: Tako to mora biti s našim Bogom. Takav je naš Bog. Tako zaključuju oni i one koji su cijeli život patili i patile u obezdušenu društvu koje nije imalo srca ni smilovanja, društva u kome su oboljele duhovno i duševno. One su pronašle u Isusu, njegovu nauku i njegovu načinu života, ono što im je tako duboko nedostajalo u vlastitom okružju i obitelji.

Uzimajući žene u svoje društvo Isus se svjesno protivi uhodanoj praksi prema kojoj nijedan rabin, ako je htio sloviti kao učitelj Zakona, nije smio uzimati u svoje društvo žene kao učenice. U ondašnjem društvu one su bile izjednačene s robovima i djecom. Žena nije smjela nastupati u sinagogi, nije smjela javno recitirati molitve; žena se ne smije upućivati pobliže u Zakon, jer su žene prema općem uvjerenju navodno sklone magiji, okultiizmu i čaranju. Isus i u ovom slučaju svjesno krši predrasude svoga vremena i društva. Upravo je Luka to istaknuo u svome Evanđelju. I nesvjesno je Isus izvršio revoluciju i u pogledu odnosa prema ženama.

Prisjetimo se samih početaka Lukina spisa. Imamo najprije Zahariju, ali pored njega i Mariju i Elizabetu, u Hramu su starac Šimun, ali i proročica Ana, uz mrtva sina iz Naina jest njegova majka-udovica, uz onu mrtvu kćerkicu jest otac Jair, uz pismoznance imamo dvije sestre - Mariju i Martu, uz carinika koji moli u Hramu imamo udovicu koja neumorno salijeće suca, uz čovjeka izliječena u subotu imamo i zgrčenu ženu subotom izliječenu, uz Abrahamova sina imamo i Abrahamovu kćer, uz pastire imamo ženu koja traži novčić, uz svjedoke imamo i svjedokinje Isusova uskrsnuća, uz sijača imamo ženu koja mijesi tijesto i peče kruh, a za Isusova ponovnoga dolaska imamo uz dvojicu muškaraca i dvije žene. Jednom riječju, Isus prešutno revolucionira postojeće stanje u društvu.

Isus nije htio vezati ljude uza se, nego je htio poučiti ljude što znači otvoriti se Bogu, živjeti život usidren u Bogu, otvoriti se svjetlu, ne bacati ni na koga sjenu. On je osoba bez sjene i stoga mu nitko nije mogao prigovoriti bilo kakav moralni propust ili prijestup. Ženama pristupa posve otvoreno i neopterećen. Nema straha od dodira s drugim spolom. U njegovu društvu osoba je mogla samo dublje urastati, uranjati u samoga Boga, ukorjenjivati se i sazrijevati u vjeri. On je cijelim svojim bićem Boga uprisutnjivao i tumačio.