BIBLIJSKA PORUKA DANA

 

 SEQ CHAPTER \h \r 1KORIZMENO VRIJEME

Subota, 12. ožujka 2011.

 

Lk 5,27-32

27Nakon toga iziđe i ugleda carinika imenom Levija gdje sjedi u carinarnici. I reče mu: "Pođi za mnom!" 28On sve ostavi, usta i pođe za njim. 29I Levi mu u svojoj kući priredi veliku gozbu. A s njime bijaše za stolom veliko mnoštvo carinika i drugih. 30Farizeji i pismoznanci njihovi negodovahu i govorahu njegovim učenicima: "Zašto s carinicima i grešnicima jedete i pijete?" 31Isus im odgovori: "Ne treba zdravima liječnika, nego bolesnima. 32Nisam došao zvati pravedne, nego grešnike na obraćenje."

 

 

Tumačenje:

Fra Tomislav Pervan

 

Subota nakon Pepelnice

POZIV LEVIJEV I GOZBA U NJEGOVOJ KUĆI

Lk 5,27-32

Zauvijek će ostati zagonetkom kako to pojedinci doslovce ostavljaju sve i zapućuju se u nepoznato, u pustolovinu za ovim nepoznatim, za Isusom sinom Marijinim in Nazareta. Isto to bijaše s Petrom i Andrijom, Ivanom i Jakovom, na obali Galilejskoga mora. Oni 'brže bolje' ostaviše sve, i pođoše za Isusom. Kakav je to magnetičan pogled imao Isus da su mu se pojedinci smjesta povjeravali? I što je vidio Isus u tim pojedincima, što je on vidio u Matejevim-Levijevim očima kad je prolazio pored njegove carinarnice? Možda ćemo odgovor pronaći u potonjem Isusovu tumaču: "Milosrđe mi je milo  - ne paljenice! Ne trebaju zdravi liječnika, nego bolesnici! Došao sam zvati grješnike!"

Možda je tu i razlog i temelj za promjenu i preobrazbu cijeloga života, razlog zašto je Levi smjesta postao Isusov učenik. Obraćenje nije nikada rezultat nekakva slučaja ili trenutka, nego je to kao provala brane. Da je Levi bio sretan i zadovoljan svojim životom, poslom, zanimanjem, ne bi se upustio u Isusov zov. Nije život samo u jelu i odijelu, novcu i uživanju. Postoji nutarnja napetost i nezadovoljstvo koje jednom izbije na površinu kao munja iz oblaka. Munja dolazi od trenja i naboja, kao pražnjenje.

Tako i ovdje, samo jedna riječ: "Slijedi me!" - bijaše kao udar groma i munje u Levijevo srce. Matej-Levi ostavlja sve i ide u novu slobodu. Odakle, dakle, ta spremnost? Odakle odricanje od života, karijere, bogatstva, posjeda, i priključivanje tomu putujućem propovjedniku koji pod milim nebom ništa nema, ni kuće ni kućišta. Ide on samo prašnjavim putovima i puteljcima Galileje, često umoran,gladan, siromašan, a zimi moralo je biti hladno. Što je dobio Levi zauzvrat za svoje odreknuće od unosna posla? I tu se javlja vječni problem, biti ili imati!

 

 
 

Matej je imao sve, a u biti je bio zarobljenik svoga posla. Da je nastavio živjeti uhodanim životom, vjerojatno bi u životu kapitulirao. Bio bi zauvijek žigosan i ocrnjen kao suradnik s okupacijskom silom; sam se doveo u tu klopku. I vjerojatno je Isus - vidjevši ga - sagledao svu njegovu nutarnju bol. Isus je imao pronicavo oko, intuitivno je gledao čovjeka, što se u njemu događa. I zato je osjetio da je Matej pored svega ipak u duši izgubljen, nesretan. "Gospodin je blizu onima koji su slomljena srca!" veli psalmist (Ps 34,19). 

Za takve je Isus imao srce i sućut. I za takva slomljena srca bio je liječnik koji je pozvan bolesnicima. Bog traži izgubljeno i spašava ga. I kad ga Isus pozva, mora da su s njegova srca spali okovi prošlosti, da je njegova duša dobila krila, da je s njega spala svaka ljuštura i teret koji ga je tištio. Napokon je mogao biti čovjek među ljudima. I zato poziva u svoju kuću, na veliki banket, sve rubne i izgubljene egzistencije, da im pokaže tko je Isus koji oduzima grijehe, koji podiže iz bezdana mraka i provalije, i koji neodoljivo poziva: Dođi, slijedi me! -  Isto se i danas zbiva, upravo ovdje u Međugorju. Nakon poziva slijedi uvijek promjena života i životne orijentacije.

Isus ruši u svome nastupu sve prepreke, sve granice koje ga od ljudi dijele. Koliko je samo predrasuda, krivih sudova, osuda, prigovora morao srušiti kako bi došao do čovjekova srca te da bi ljude pridobio za svoju poruku? Danas nema ‘carinika’ u onodobnome smislu, ali čisto izvanjski, koliko ima danas samo izrabljivača i izrabljivanih, obespravljenih, izgubljenih, koji svakodnevno moraju na svoj život gledati kao na čisti promašaj? Koliko napetosti i trenja na samome poslu, koliko ljudskih, osobnih, duhovnih i duševnih ranjavanja, od ranoga jutra do kasne večeri, na radnom mjestu, na poslu, u kući. I sva 'magija' i čar Isusove osobe bijaše u tome da je imao srca, smilovanja, da je ljude bez zadrške prihvaćao. Kod njega nema ‘ti to moraš’, ‘ti to ne smiješ’, nego on najprije kuša osobu osloboditi od nutarnjih prisila. Grijeh je - Isus to zna - čovjekova nesreća. Grijeh ne usrećuje, nije bio sretan Levi-Matej zbog svojega posla, Isus to zna. I zato mu veli: Hodi, budi sa mnom, budi uza me. Ne boj se. Želim te izvući iz tvoje očajne situacije. Želim ti se smilovati. Čovjek onda ćuti dašak božanskoga smilovanja i ljubavi.

Isus je liječnik. I kao što se liječnik ne obraća snažnima, nego slabima, bolesnima, patnicima, tako se i Isus smatra pozvanim, ne pravednicima, nego upravo grješnicima. Isus liječi donoseći ne samo zdravlje, nego spasenje, mir s Bogom i ljudima. Matej je živio u zbiljskom nemiru. Isus se obraća očajnima i nezadovoljnicima, u njegovu su društvu i carinici i zeloti koji su nezadovoljni postojećim stanjem. Zeloti kao buntovnici i revolucionari koji ne podnose ništa rimskoga, a carinici suradnici s okupacijskom silom. Kako te dvije krajnosti pomiriti? Isusu uspijeva i krvne neprijatelje učiniti svojim učenicima.

    Kad Isus poziva, padaju zastori prošlosti, započinje novi život. On je ponuda spasenja. I svi su mogli odahnuti i reći: Napokon mogu biti čovjek među ljudima. Napokon i ja mogu biti zajedno s drugima pred svojim Bogom. Nevolja postaje izvorom spasenja,  kao kod Mateja i njegove družine. Čovjek može pogledati u Nebo i reći 'hvala, Gospodine. Evo me'! Kao i Matej - Levi.